Katolici se na današnji dan prisjećaju Posljednje večere i uvoda u Isusovu muku; kojem je prvo oduzeto dostojanstvo, a zatim i život. Ja se prisjećam svih žrtava Ovršnog zakona koje su prošle isto.

'Ko preživi pričat' će

Milion Hrvata (koji bilo kao neposredne žrtve Ovršnog zakona, bilo kao članovi obitelji) žive bez elementarnog ljudskog dostojanstva. Možemo li pretpostaviti što slijedi nakon toga? Hoće li ih, kad im sve otmu, strpati na brod koji će kad isplovi gađati topom? Ili će odabrati sofisticiraniju metodu od Staljinove i navesti ih da svi, odavde isele? Velik dio je to učinio. Taj "velik dio" su lepršavi ljudi, hrabri, marljivi... Tko će ostati? Neradnici, bolesni, stari. Dakle, oni kojima je lako upravljati. To se traži!

Pohvalan je, i u posljednje vrijeme permanentan, angažman Predsjednice, da se ljudima pomogne. Kada bi taj angažman prestao biti deklarativan i pretvorio se u "šakom po stolu", vjerujem da bi značajno manji broj Hrvata prestao komentirati njezine umjetne trepavice. Nadam se da su njezini PR-savjetnici toga svjesni!

Novi Ovršni zakon ne spriječava nastanak novih blokiranih. I dalje predviđa postojeći sustav troškova i javne bilježnike. Prema naprijed se ne želi ništa promijeniti. Prema nazad je moguće kroz osobni stečaj riješiti blokadu, ali ovisi na koji način će to propisati. Ako ćemo imati automatski stečaj koji pokreće država, ponovo imamo istu situaciju da građani zbog iznimno malog duga ostaju bez stana!

Ovršni zakon je u obje predizborne kampanje ( i parlamentarnoj i predsjedničkoj) bio okosnica oko koje se dobivala podrška biračkog tijela. Da li je moguće da će to biti PONOVO? Znači, ništa se nije promijenilo osim što su nosioci kampanja dobili koju boru i nabacili koji kilogram? Komentirajući mogućnosti da se dužnici izvuku bez velikih promjena postojećih zakona, sudac Kolakušić, poznat po visokim osobnim i profesionalnim moralnim kriterijima, je zaključio: "Nažalost, nema nikakve šanse. Ako vam se i oprosti dio duga za glavnicu, neće se opraštati dio zastupanja. VI ćete i dalje biti u blokadi. Moramo utvrditi ništavnost zateznih kamata u cijelom ovom razdoblju". 

Nada umire posljednja

Isus je, gledano ljudskim očima, već svojim dolaskom na ovaj svijet bio osuđen na smrt jer je utjelovio politiku koja je ugrožavala režime zasnovane na strahu od smrti. Itekako je bio političan, a njegova muka i uskrsnuće vrhunac su i njegove političke uloge. Ponašanje nekolicine aktera tijekom Isusove muke, smrti i nakon uskrsnuća također daje uvid u spektar ljudskih reakcija u suočenju s temeljnim izazovima u kontekstu vlasti, pohlepe, ljubavi, sukobljavanja, straha i opreza.

Teško se oteti dojmu da odugovlačenjem pravih promjena, koje će dokinuti dužničko ropstvo, vladajuća nomenklatura manipulira, kako bi ponovo lažnim obećanjima dobila izbore. I Poncije Pilat bio je političar. "Premazan svim mastima" i svjestan da u politici nema jednostavnih odluka. Najprije je pokušao skinuti odgovornost sa sebe i nagovoriti židovske glavare da Isusu sami sude; po svojim zakonima. Pilat je ustvari predstavnik stvarnoga, organiziranoga ljudskoga društva koje u granicama vlastite spoznaje nastoji odvagnuti između dobra i zla.

I pritom često griješi.

Fenomen nade, povezan s Uskrsom, u ljudskoj se svijesti javlja u kriznim situacijama, kad je netko suočen sa životnim tegobama i dvojbama.

Nada umire posljednja

Dok je živ čovjek se nada i ne smijemo odustati od stalnog nastojanja koje podrazumijeva život. Nije plemenito popustiti u tome kad poteškoće postanu veće. Upravo onda kad sve izgleda nemoguće i nesavladivo, nada se pojavljuje s dna magične kutije i obećava drugačija vremena za one koji je znaju vidjeti. Želite li vi vidjeti nadu? Vidjet ćete je umotanu u veo mašte, prozračnu poput snova, a ipak tako stvarnu poput entuzijazma koji, sigurna sam, živi na dnu vašeg srca.

Uistinu, mnogo se toga izgubilo; mnoge su se vrijednosti iskrivile u ovom neobičnom trenutku povijesnih promjena. Zapravo, nedostaje svjetla, nedostaje jasnoće ideja; um i osjećaji kao da su otupjeli za izvršavanje svojih prirodnih funkcija. Sve kao da je potonulo u neku opasnu inerciju čija sputavajuća snaga vodi u uništavanje i nasilje na svim razinama. Upravo tada, kad naizgled nema ničeg na dnu kutije života, pojavljuje se nada.

Najcrnja je noć pred zoru.