Time bi u osnovi, živjela s teškom kognitivnom disonancijom da mrzim a moram širiti ljubav kao prvo i osnovno. Osjećam se vjernicom jer religioznost u mene nije usadio svećenik, hođa, mualima ili časna već -baka. Imala sam sreću učiti od najbolje. One koja je sretno živjela sve ono što je zagovarala. Kao razborita i obrazovana osoba, naravno,  ne shvaćam doslovno bajke kao nezaobilazan dio vjerske predaje, ali itekako shvaćam njihovu ulogu kroz povijest ljudskog mijenjanja i svakodnevno se nadahnjujem na njihovoj PORUCI. Ona zaista, onima koji vjeruju, daje snagu da si olakšaju život i to na način da oproste, da obuzdaju bijes i ego, da šalju svijetu ljubav i kad imaju osjećaj da ih svijet najviše mrzi. (S tim da moram naglasiti da uopće ne mislim da je tu vrstu snage moguće dobiti samo iz religioznosti ali taj intenzitet -sasvim sigurno.)


Pobijedite svoj ego umjesto da ližete oltare

Ovaj svijet ustvari truje potreba čovjeka da bude u pravu i da dominira. Ta potreba uvijek je vođena i hranjena egom. A on, nezauzdan i plah, nezasit i krvožedan, nikad nije sit. Sve dok ga ne ubiješ izgladnjivanjem, biti će kao stravična hobotnica iz knjige Julesa Vernea, koja te iznutra golica i tjera da jedeš još a da nikad ne budeš sit. Nikada. To je još jedan razlog zašto su istinski vjernici, dobitnici. Tko god živi poštujući zlatno pravilo -ne učini što ne želiš da ti bude učinjeno je životni dobitnik i zavidim svakome tko iz srca kaže -opraštam jer ne znaju drugačije. Kod mene tu još ima prostora za napredak.   

Čovjek može biti podmiren samo kad je u sreći, a ne kad je u pravu. Dakle, ne propovijedam već dajem svojim spoznajama mogučnost da budu kompletnije, da se sljube s vašima i da širimo dobro. Dobro i ljubav. Tko god tako vidi Boga, moj je brat. Kako god se zvao i kojoj god vjeri osjećao pripadnost. Zato mislim da fanatizam nema veze s vjerom. Fanatizam je kiselost neupotrebljivog uma.

U zemlji lopova mjere zaštite od lopova uperene su isključivo protiv poštenih ljudi

Da bi u ovako nepravednom svijetu, prihvatili ulogu malog čovjeka koji ne može puno toga izmijeniti kako bi svijet bio bolji, ljudi se (svjesno ili nesvjesno) nose s frustracijom, vjerujući da žive u moralnom univerzumu, gdje dobivaju ono što zaslužuju. Bez toga nikakvo ljudsko djelovanje nema smisla.

Evo primjer Ivice Todorića. Ne naslađujem se, sačuvaj Bože i ništa mi ne bi bilo lakše da ga strpaju u zatvor. Baaaš ništa. Jer što bi bilo koji od ljudi koji su na bilo koji način ovisili o Todoriću, imao od njega u Remetincu?!? Još da ga hranim, taman posla! Ne bi bio niti pošteno da on bude u Remetincu a svi koji su mu držali ljestve i dalje drže ljestve nekom drugom. Jedino što mi konstruktivno pada na pamet je prilično nepopularna metoda jednog od najvećih zločinaca u povijesti -Josifa Visarionoviča Staljina, koji je skup takvih pojedinaca ukrcao na brod, ubijedio da brod plovi na sigurno i da ih vodi u egzil...i potom potopio brod. Možda treba razmisliti o tome da ih sve strpamo u ludnicu i zagubimo ključ, ali kriza je velika, puno su pokrali i puno je pametnije da za tu lovu što bi oni pojeli i popili, kupimo toalet-papir i ultrazvuk mlađi od 30 godina, za bolnice. Dakle, opet ništa. Šta mi preostaje da bi nastavila živjeti svoj život dalje i da se ne žderem, nego pomisliti -stići će ga kazna, božja ako ne ljudska.

Dakle, kad raščlanjujete vjeru, sve i jedno slovo ima smisla. Sve i jedno. Sve i jedno je UPUTSTVO ZA SMISLEN ŽIVOT s drugim ljudima.Naš mozak je ustrojen tako da smo naprosto prisiljeni tragati za smislom u slučajnostima življenja života. Jednostavno, pitaš se -kako ja živim tako kako živim radeći ko stoka a onaj nezasitni smrad živi u dvorcu. Ta potreba da nađemo natprirodni smisao je univerzalna i ima bitnu ulogu u održavanju reda u društvu. Nama; našem naveličanstvenijem dijelu -duhu, je neophodan moralni poredak koji je izvan ljudskog djelovanja. Onaj osjećaj da naše postupke nadzire (i sudi) nešto što je izvan prirodnog svijeta. To vjerovanje je imalo i ima, presudnu evolucijsku ulogu.

Vrlo pragmatično gledajući, vjera u nadnaravnu nagradu i kaznu, vrlo efikasno potiče društvenu suradnju ili solidarnost. Uvjerenje da smo rukovođeni nečim nadnaravnim, nije zaostavština praznovjerja, koje će jednom biti nadvladana, nego je suštinski dio naše ljudskosti.

 Sigurna sam da kužite što vam ovim tekstom želim reči. Postoji milion načina neautentičnog života a samo jedan izvorni i veličanstveni. Onaj u kojem volite. Svrha imanja djece nije rađati bilo čiju (vjersku ili nacionalnu) vojsku niti odgajati fanatike već uživati u sebi kao i ljubavi koju djetetu dajete i koja istovremeno i odgaja vas.

Samo ljubav...

Oni među nama, kojima je dat blagoslov (ili dar) da su snažni duhom, preuzimaju odgovornost za svoj život gdje koliko god mogu, ne predaju se lako, jer shvaćaju da u svoj život privlačimo ono u što vjerujemo. To su istinski vjernici!  Jako je važno i držati se pozitivnih vjerovanja u sebe, svoju sposobnost i okolinu, jer nas ona mogu odvesti u sasvim drugačiji život od ovog na koji smo navikli i koji nam (našoj ljudskosti!) NE ODGOVARA.

Umjesto traganja za istinom, naš glavni imperativ je opstanak i svako vjerovanje koje mu doprinosi, krajnje mi je privlačno. Možda baš zato žudimo otkriti zakonitosti jer razmišljanje o budućnost kao zavrzlami slučajnosti je vrlo obeshrabrujuće. Uvjerenje da se život odvija po nadnaravnom diktatu, nudi nam izlaz i ako nam ta vjera pomaže da preživimo nevolje i nesreće, diskusija o osporavanju osnovanosti postaje NEVAŽNA. Sve ovo tako divno (malo drugačijim riječima i bez spominjanja Todorića) na današnjoj misi na Veliki četvrtak, rekao papa.

Dragi vjernici (i vi koji ćete to postati) iz srca vam želim da podijelite ljubav i oprostite kome imate što!

Provedite divne blagdane radeći sve što vas ispunjava i od čega rastete. Sa punim stolom za kojim svi pričaju u glas a mobitele su ostavili u hodniku, nećete pogriješiti. Ne šaljite tipizirane sms-ove sa zekama i pisanicama jer su glupe a osobi zrelog uma neshvatljive, vjerniku naporne. Mora odgovoriti a ustvari ima dojam da ste mu opsovali mater. Nazovite svakoga tko to poštuje.

I sretan vam Uskrs od vaše sedam stoljeća mlađe sestre po vjeri u božju ljubav!

Alma