Prije par dana je moja 19-godišnja kćer dobila drugu ovrhu. Radi tek par mjeseci i kako ne zna za “zaštićeni račun” sva zarada od sezonskog rada koju je još dok ju je krvavo zarađivala, u glavi pet puta potrošila, otišla je na troškove očevog odvjetnika. Naime njen otac, iako živi vrlo rastrošno, nikada za nju nije dao niti lipu alimentacije jer je naprosto znao da to u Hrvatskoj MOŽE i jer je mislio da na taj način ispada frajer. Žena ga je ostavila pa joj treba pokazati koga će ona ostavljati. Tako velikog frajera i mangupa. Dok je tako nije plaćao, tražio je smanjenje alimentacije (čiju visinu je sam odredio)  i dobio je. Bio je to najkraći sudski postupak na kojem sam ikada bila a sutkinja mi nije dopustila niti da otvorim usta. Kako je On općenito takav -nemaran i neuredan, troškovi odvjetnika i suda su pali na teret naše kćeri. Znači, cura je radila dva mjeseca od jutra do sutra i kad je trebala podići plaću, shvatila je da se na njoj naplatio sud koji niti nakon 4 godine trakavice nije prisilio njenog oca da plati alimentaciju. Odvjetniku Marku Markiću nije bilo ništa etički dvojbeno u naplati od oštećenog djeteta, čijeg oca je educirao kako će izbjeći brigu o njoj. Krasno!  To se dešava curi, odgojenoj da nigdje nije lijepo kao u njenoj Hrvatskoj. To je njen dom i tu je na svom. Hrvatska je naša majka.

"Veliki Hrvat"

Tomo Horvatinčić je bio vrhunski ugostitelj i slovio je kao “veliki Hrvat”. Moj prvi izlazak u restoran na večeru, bio je u njegov riblji restoran “Babilon”. U godinama “jezive Jugoslavije” sam s familijom nedjeljom odlazila u “Babilon” na ručak a nakon ručka u Samobor na kremšnite. Bilo je to vrijeme kad sam od svog rada mogla priskrbiti obitelji za (kad iz današnje perspektive gledam) vrlo luksuzan život a da pri tome nisam bila od bilo koga proklinjana i da nisam razmišljala hoće li mi djeca i mama pokrepavati od gladi ako slomim nogu pa budem zagipsana par mjeseci. Vrhunskog ugostitelja Tomu Horvatinčića sam po prvi puta počela promatrati kritičkim okom, kad se pročulo da svako malo prebije ženu. Nisam više dolazila u “Babilon”. Zamišljala sam da je naša riblja juha natopljena ženskim suzama a to ne bi jela kad bi mi zadnje bilo.

Prošle su godine, “veliki Hrvat” je spletom sretnih okolnosti, koje se uglavnom svode na “bio je na pravom mjestu kad u se mijenjali dinari” postao vrlo uspješan građevinski poduzetnik, nakratko i u vlasničkoj strukturi nogometnog kluba “Dinamo”. Uglavnom kao deklarirani “veliki Hrvat” je dok su ljudi ginuli, vodio ljubavnice na skupocijena shopping-putovanja i održavao prisne kontakte s istim takvim “velikim Hrvatima” iz svih oblasti u kojima je Hrvatska UPROPAŠTENA. Prošlo je par godina, Hotvatinčića sam sretala besprijekorno odjevenog, u društvu s najuglednijim članovima društva (što u hrvatskom slučaju znači mahom lopovima i veledilerima heroinom), imao novu prekrasnu ženu, bio predmetom mnogih javnih tribina i protesta zbog gradnje centra na Cvijetnom trgu.

I ajde dobro, kud je sve bilo tako kako je bilo; novi slučaj bahate i neodgovorne vožnje koji je rezultirao smrću dvoje (po potpuno drugim kriterijima) uglednih Talijana, dva ljudska bića a ne dva galeba (iako je i njih šteta) koji su voljeli Hrvatsku i u njoj godinama ljetovali. Sada -kad bi sudovi trebali funkcionirati drugačoje no u “Merčepovo vrijeme” ; Horvatinčić je slobodan nakon što je ubio dvoje ljudi.

Moja kćer, moja prelijepa kćer, kojoj je priređena takva patnja -od oca pa od države…ona je ostala bez prve dvije plaće, plaćajući troškove odvjetnika svoga oca koji je na sudu dokazivao 4 godine da je divan čovjek i da pritom nikada u životu nije platio alimentaciju. Iako je znao da sam bolesna i nezaposlena. Troškove odvjetnika takvog smeća od čovjeka plaća njegova kćer koju nije nazvao tri godine! Ja ne znam imate li vi želudac još jednom pročitati gore napisano no situacija je doista nesvatljiva. Kažem ja djetetu -dušo pa napisati ćemo prigovor, možda ga dobije pravedan sudac.
Na to mi dijete odgovara: Mama šta ti je pa ovo je Hrvatska! Samo ćeš izgubiti vrijeme na pisanje prigovora i nadati se i ponovo biti razočarana.

Koju poruku šalju hrvatski sudovi?

Iselite se iz Hrvatske? Crknite od gladi ako neznate krasti? Ako znate krasti, možete prebijati ženu, zlostavljati dijete, gaziti, ubijati i sve ok? Ako se furate na Kim Jong Una u Hrvatskoj vam je bolje nego u Koreji?... I šta znači to brutalno i krajnje nepravedno ovršavanje ljudi koji nemaju za jesti a oslobađanje odgovornosti ubojica iz bahatosti??? Nije Horvatinčić jedini. Ali on nas je najviše iziritirao. Jedan pokrao Hrvatsku u kojoj za svako malo bolesnije dijete roditelji organiziraju telefonske donacije a eno ga blogira iz Londona, drugi ubio dvoje ljudi -oslobode ga. Koliko se ljudi ubilo i obolilo pod stresom života zadnjih 6-7 godina? Puno. Oni i dalje pokazuju zube na curi od 19 godina, i u njenim najdelikatnijim godinama joj pokazuju da živi među stokom a ne ljudima…

Znate…nisam baš naivka i potpuno mi je jasno da nepravde ida svuda…ali kad je ona PRAVILO A NE IZNIMKA…čekaje malo…pa nije mi ovo baš normalno društvo…mislim; takvo nema šansu opstati…nikakvu…jer sve je dobro dok ljudi ne pokazuju agresivnije malo, da ih više boli nepravda nego bijeda…

I još nešto -svaki blokirani i ovršeni građanin Hrvatske koji ode odavde, na ponos nam je u svijetu, gdje god ga put preživljavanja odvede! A ovakvi slučajevi poput Tome Horvatinčića “velikog Hrvata” podupiru percepciju Hrvatske kao zemlje gdje ne treba investirati, ljetovati i ženiti djecu. Fuj stoko pravosudna, sram vas bilo vi ste najveći kriminalci i krvnici Hrvatske. Fuj! Sram me da sam jedno dijete školovala da bude dio tog nepravednog i monstruoznog, sotonističkog legla, smradova neradničkih. Čemu da se naša djeca nadaju u ovoj zemlji čije sve idele uništili ne trepnuvši, stoko pravosudna???

I sad mi je zaista, zaista po sred srca žao, da nemam onu stvar pa da vam argumentirano napišem da vas na nju nabijem.

Alma Draganić-Brkić