Pilula i rak dojke

Zastrašujući su napisi koji kažu kako pilule uzrokuju rak dojke. Pa zar one koje bi trebale život činiti ugodnijim? Drage žene, čitateljice, ne brinite, u tekstu objašnjavam tu zagonetku.

Petak, 25. 01. 2013. Povratak »

Hormonalna nadomjesna terapija prepisuje se ženama u menopauzi, jer je vrlo učinkovita u olakšavanju tegoba koje donosi menopauza (valunge, nesanica, depresija…). I ne samo to, dugoročno gledano hormonalna nadomjesna terapija usporava proces starenja i nastanak osteoporoze i arterioskleroze. Žene koje su na hormonalno nadomjesnoj terapiji ne gube elastičnost tkiva, a terapija također utječe na zadržavanje vlažnosti rodnice. To su sve pozitivni aspekti uzimanja ove terapije koji itekako omogućuju kvalitetan život.


Napisi koji se mogu naći na internetu kako uzimanje hormonalne nadomjesne terapije uzrokuje rak dojke neopravdani su i prikazivani u krivom kontekstu. Rezultati studije provedene od strane WHI tako pokazuju kako hormonalno nadomjesna terapija nosi „granično povećan rizik“ za smrt od raka dojke. I prije nego li ta rečenica u vama izazove paniku, pročitajte ostatak teksta. Ono što je vrlo bitno za shvatiti je da su žene u postmenopauzi i inače izložene povećanom riziku od raka dojke u odnosu na opću populaciju žena. Povećani rizik javlja se zbog uznapredovale dobi, obiteljske opterećenosti (u slučajevima kada je već netko bolovao od raka dojke), debljine, kasne menopauze te kod nerotkinja.


Dešifriranje studije
Žene u studiji WHI-ja koje su kao hormonsko nadomjesno liječenje koristile kombiniranu terapiju konjskih estrogena i medroksiprogesteron acetata (preparat Prempro) u prosjeku 5,6 godina, a neke i do 11 godina. U toj je skupini zabilježena jedna do dviju smrti od raka dojke više nego u općoj populaciji žena u postmenopauzi koje nisu koristile hormonalno nadomjesnu terapiju na 10.000 žena na godinu. U skupini žena na placebu bilo je 1,3 smrti od raka dojke na 10.000 žena na godinu, dok je u skupini na terapiji ta brojka bila 2,6 umrlih žena. Pa tako raščlanjujući rezultate studije možemo zaključiti da je rizik za smrt od raka dojke vrlo malen, odnosno statistički minoran između žena koje su pod hormonskom terapijom i onih koje ju ne koriste. Odnosno, rizik za rak dojke je sličan kod onih žena koje 5 godina uzimaju hormonalnu nadomjesnu terapiju kao i kod žena u postmenopauzi koje su u tom vremenskom periodu bez ikakve hormonalno nadomjesne terapije.


Nadalje, htio bi naglasiti da je konkretno ova studija možda bila i pogrešno dizajnirana s obzirom da je prosječna do ispitanica bila viša od 65 godina, 50% ih je bilo pretilo, a 35% je bolovalo od hipertenzije. A suprotno praksi u SAD-u, u Europi se hormonalna nadomjesna terapija propisuje većinom ženama pedesetih godina sa zdravstvenim rizicima poput debljine i krvno-žilnih bolesti, ali koje još nisu uznapredovale.


Istraživanja u Francuskoj još dodatno bacaju pozitivno svjetlo na korištenje hormonalno nadomjesne terapije. U Francuskoj se u studiji koristio prirodni estrogen, za razliku od konjskog, i bioidentični progesteron (kakav se propisuje i kod nas), umjesto sintetskog medroksiprogesteron acetata, te su rezultati te studije pokazali smanjen pobol, kao i smrtnost od raka dojke u žena koje su koristile navedene oblike hormonalno nadomjesne terapije u odnosu na opću populaciju.


Smatram da je u hormonalno nadomjesnoj terapiji bitno koristiti što je moguće nižih doza, dok traju simptomu, a to također zagovara i Hrvatsko društvo za menopauzu. Uz redovne godišnje kontrole i procjene daljnje potrebe za liječenjem, niti jedna žena ne bi se trebala plašiti razmisliti o ovoj opciji koja donosi mnoge prednosti i čini život ugodnijim u postmenopauzi.

 

Prim. dr. med. Ivan Fistonić


ivan.fistonic@zg.t-com.hr

www.ordinacija-fistonic.hr

+385 1 4855 041