Imala sam prijateljicu koja bi me zvala otprilike svaki drugi mjesec iz nekoliko država da istovari svo svoje smeće. Događalo se to prije nego sam se uvjerila u pogubnost vlastitog usisavanja  njenih s**nja i potonuće zajedno s njenim negativnim vibracijama. Godinama mi je istovarivala beskrajan niz starih problema koji su se s vremenom povećavali... Tijekom svakog njenog poziva bi spremno skočila u njene negativne osjećaje, smatrajući da joj tako najbolje pomažem. Suosjećala sam i sučuvstvovala sve dok mi ne bi bilo tako loše da sam nakon svakog maratonskog razgovora, morala psihijatru koji me slao u duge šetnje prirodom da se vratim u ravnotežu.

Nisam joj pomogla već naprotiv -dodatno sam raspirivala njenu negativnost a sebe sve jače njome omotavala. Bilo je to užasno a nisam znala kako da se iz toga izvučem a da je ne povrijedim. Da bi stvar bila još gora, i kad ne bi razgovarale, razmišljala sam o njenim problemima, nedostatku onoga što treba...ukratko prava tempirana bomba. Kad sam konačno shvatila što vibracijski radim objema, počela sam joj slati različite vrste misli, zamišljajući je u obilju, sreći, veselju itd. iako mi to iskreno rečeno nije baš bilo lako jer se ona nije željela izvući iz svoje duhovne bijede i odbijala je sve moje boje i kistove.

Jedan dan me nazvala i optužila maltene da sam je izdala, da je ne podržavam, da sam bezosjećajna i samoživa sebičnjakuša... U neku ruku bila je u pravu jer više nisam htjela sudjelovati u njenoj negativnosti, morala sam je pustiti da potone sama svjesna da je moje potonuće zajedno s njom ne bi izvadilo.

"Sve će biti u redu!"

Želite li nekome pomoći da se izvuće iz aktualne patnje recite mu "Sve će biti u redu". kao iz pjesme Psihomodo Popa -"Sve ćeee biiiitiiii u reeeduuu... Sveee ćeee biiitiii u reeeeduuu... Oooopuuustiii seee i uuuživaj u leeetuuu!" Koliko god to vama zvučalo banalno, smiriti ćete ga. Oni mogu prihvatiti ili odbiti vaše boje i kistove. Odbiju li ih, neka tako bude! Pridružiti im se (čak i) s iskrenom i dubokom empatijom, znači ojačati njihov jad udvostručavanjem negativnih vibracija. Njihovih i vaših. Svaka osoba na planeti ima svoju intuiciju za pronalaženje pravog puta ali koji puta odluče ne slijediti je. Ponekad ih moramo pustiti da potonu do dna i poštivati da je to njihov izbor.

Čini se da je najveći ljudski strah -onaj  od odbacivanja. Svi imamo različte strategije kako se suočavamo s problemima koje nam nosi život i sami ih biramo. Svi mi imamo na raspolaganju organ koji je sposoban riješiti i krajnje složene probleme. A ne stalno "muž joj se kurva". Biti potpuno iskren s ljudima koji vam stvaraju nemir, naravno da je krajnje ispravna praksa. Svi mi intuitivno osjećamo što su slabe točke kod drugih. Ljudi zdrave psihe s puno takta zaobilaze tuđe slabe točke, svjesni da ih svi imamo. 

Nepriznate istine o sebi, koje kriju strah od odbacivanja, samoće i toga da nismo vrijedni ljubavi, kod nekih se ljudi doživljavaju kao nedostatnosti drugih ljudi, ne vlastite. Metodom projekcije, pripisuju ih drugima. Potisnute emocije traže da stalno iznova ulažemo nove količine psihičke energije kako bismo ih i nadalje držali potisnutima. Uzimamo je od vitalne, životne energije koju bismo inače upotrijebili za kreativnost, stvaranje i igru.

Osoba koja vas "siše" i koristi vašom životnom energijom, kako bi sama preživjela, parazitira na vama! Riječ je o sve popularnijem trendu „individualizma“ u zapadnom svijetu, gdje su ljudske vrijednosti devalvirane i gdje čovjek troši čitav svoj životni vijek u naporu da „glazuru“ održi blještavom, tj. živi krajnje površno i ponaša se kao da je besmrtan. Radi se zapravo o poricanju konačnosti života. Čovječje je tijelo zbroj svih dosadašnjih tijela koja su postojala na zemlji. U svakoj stanici je neka prabaka i pradjed i cijeli svemir je samoobnavljajući pa nas ne treba čuditi što je to ugrađeno u DNK. Geni odgovorni za rast tumora, odgovorni su i za funkciju rasta. Problem stvaraju energije koje preokreću parcijalnosti.

Ako zvonar vješto poteže konopce udaranja klatna o njih su skladna i ritmična. Takvu je zvonjavu ugodno je slušati. Slično je s našim atomima. Odvojeni -oni se pokreću svaki sam za sebe, nisu ritmični s ostalima i takvi ne mogu stvarati stabilne molekule. Sve one "nedovambog" bolesti dolaze iz tog stanja i tu nema milosti već samo "milosti".

Alma Draganić-Brkić