Početkom iduće godine u Zagrebu će biti održan Kongres samozaposlenih poduzetnica. Naše društvo je još uvijek na takvoj razini da moramo promovirati mogućnost da se žene samozapošljavaju, dok je sasvim normalno, rekao bih čak i očekivano da se muškarci sami zapošljavaju, odnosno da su upuštaju u poduzetničke vode. Ova izvanredna ideja organizatora ovog kongresa treba nam svima otvoriti oči i pokazati da žene u društvu mogu i bolje nego muškarci, da mogu biti jednako uspješne na surovom tržištu, ako ne čak i uspješnije od muškaraca. Ovaj kongres treba pokazati s kojim preprekama i predrasudam u društvu se žene suočavaju, ali i kako ih svladavaju. Da tih prepreka i te kako ima, govori nam i primjer upisivanja doktorskog studija predsjednice Grabar-Kitarović.

Nevjerovatno je na koje sve načine su kritičari tog njezinog poteza pokušali osporiti pravo i mogućnost Predsjednice Republike da se dodatno obrazuje dok obavlja svoju dužnost. Moram priznati da sam i ja postavio neka pitanja. Kako će se netko od profesora ponašati kad mu Predsjednica dođe na ispit? Ipak, to nije pitanje o Predsjednici nego o karakteru profesora. Ako su skloni davati bolje ocjene ili davati protekciju Predsjednici, spremni su i bilo kome drugom. Ako netko od njih ima diplomatskih ambicija, onda mora razmišljati hoće li mu Predsjednica ikad supotpisati imenovanje ako ne pokaže karakter i kad mu ona dođe na ispit. Ukratko, sve ovo nije pitanje smije li Predsjednica ići na doktorski studij, nego je pitanje izgrađenosti našeg društva. Pojednostavljeno, dobro je što je Kolinda Grabar-Kitarović upisala doktorski studij. Tako nešto kod nas mora biti sasvim normalno. Kad državni dužnosnici budu sasvim normalna pojava na svakom javnom mjestu, tek tada ćemo moći reći da smo normalno demokratsko društvo.

Činjenica je i da se neki boje da će dolazak Predsjednice izazvati uznemirenost ostalih studenata na fakultetu. Takva mogućnost zaista postoji, ali možda samo prvi put. Bude li se Predsjednica Republike ponašala onako kako se ponaša na svakom javnom mjestu, sasvim neformalno i vrlo ljubazno prema svima, onda će se ona sasvim dobro uklopiti među studentsku populaciju. Bojim se da se baš toga najviše plaše kritičari njezinog pohađanja doktorskog studija.

U svemu ovome ima i malo prikrivenog šovinizma. Kad je Kolindin prethodnik Josipović postao predsjednik republike i kad su u koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ izvodili njegova glazbena djela, što mi je osobno bilo vrlo simpatično, nitko nije rekao da se ostali posjetitelji koncerta zbog toga osjećaju neugodno ili da im smeta osiguranje oko njega. To je bilo sasvim normalno. Netko bi ovdje možda tražio uzroke u političkoj orjentaciji, u kontroliranim medijima i slično, ali ja priču vraćam na početak. Mi ipak živimo u društvu u kojem muškarci ne moraju na kongresu jedni drugima prenositi iskustva kako uspjeti u poslovnom društvu i kako svladavati ne baš uvijek korektne prepreke. Žene to još uvijek moraju.

Na sreću, u ovoj državi ima jako puno uspješnih žena i one će imati što reći onima koje tek planiraju samostalne poduzetničke pothvate. Predsjedničino studiranje samo je korak na putu razbijanja raznih predrasuda i stereotipa koji su prepreka potpunoj ravnopravnosti žena u našem društvu. 

Ante Gugo