Strast je detektor autentičnosti življenja. Samo kad sebe dovedeš tamo gde ti misliš da je sreća saznati ćeš što je pravi uspjeh; do tad ćeš se za njega boriti, oko njega otimati, za njega krv puštati, majčino mlijeko propišati...i opet na kraju nećeš biti sretnik nego samo ratnik! Jer nije uspjeh ništa osvojeno niti pokoreno, već sekunde, sati provedeni u sreći. Put do tamo je podjednaka sreća kao i sreća sama.

Izlazak iz zone komfora

Ono što prosječna osoba danas osjeća kao stres ili depresiju, je pritajena čežnja za našim prirodnim domom. Vjerujem da veliki broj mentalnih problema modernog doba, uzrokuje udaljavanje od prirode. Od zemlje. Evoluirali smo u skladu sa prirodom milionima godina i interakcija s njom - zrakom, vodom, biljkama, životinjama nas umiruje kao sjedenje u majčinom krilu. Posljednja dva stoljeća, sa vražjom industrijskom revolucijom, ljudi su se konstantno udaljavali od prirodnog svijeta, živeći živote kojima više nisu upravljali Sunce i Mjesec već sat. Sa razvojem interneta i ostalih lobotomija, situacija se samo pogoršala...

Počeli smo funkcionirati izvan prirode. Zato su ljudi tužni, jadni i nepotpuni.  Ja sam uvijek cijela, gdje god da jesam. Kad vozim, širom je otvoren prozor da osjetim zrak. Kad padne kiša ja trk van. Ili se izuvam ili trčim u more, jezero.. Ili naprosto mirno stojim i puštam je da opere s mene sve ono što niti jedan sapun ne može. Sunce konzumiram još sumanutije! Namazana maslinovim uljem i limunom. Ma koje kreme! Sunce je izvor života i mogu pričati znanstvenici što god hoće, ali ono mene ispunjava radošću. Pa radije živim 60 godina kao netko s pigmentom nego 160 k'o ona ribica iz Postojinske jame!!! Kad jednom izađeš izvan zone komfora, shvatiš da je jedino sigurno mjesto -ono koje nosiš u sebi. Zato sve svoje, što mi je bitno; nosim sa sobom. I mobilna sam jako. Nije oduvijek bilo tako (naplaćala sam se overweighta), dakle ima nade za sve koji imaju kapacitet da se nadaju!

Hedonisti se privuku ko magnetići s frižiderom

Čitav život imam fiksaciju na branje grožđa. Jebi ga, svatko ima na nešto.

Davno sam gledala Arauov film „Šetnja u oblacima“ (Penelope Cruz, Keanu Reeves i Anthony Quinn). Nešto veličanstveno! U prekrasnoj prirodi, Meksikanke beru crno grožđe i onda ga odjevene u bijele haljine, gaze u velikim bačvama i zajebavaju se. Mislim da je to jedan od ljepših prizora koje čovjek uopće može zamisliti! I dan danas, ovako zrela, uglavnom odmah uradim ono što mislim da će me učiniti sretnijom u odnosu na maloprije ali vinari su poprilično nekooperativni! Znate...21. stoljeće...gaziti po grožđu...badava vi njima pričate o pedikuri koja je napravljena jučer i pokazujete dvije litre alkohola iz apoteke u kojem ćete močiti noge prije gaženja...

I tako sam vam goooodinama nastojala doprijeti do srca nekog vinara koji bi bio dovoljno lud i udovoljio mi. Pazite, neću fejk. Ni u ludilu!!! Nikakve metalne, plastične i to... Bačva od slavonskog hrasta. Ništa drugo me ne zadovoljava. Dobivala sam samo obećanja za „drugu godinu“ ☹. Naravno, drugu godinu bi molili Boga da ja ne skužim da je berba i ne pojavim se...a tako je i bilo! (Kako da se ja -gradsko dijete, sjetim da se baš ovih dana bere grožđe?) Ali evo, zreli ljudi (a volim se takvom smatrati) kuže da strpljenje nije slabost već vrlo pouzdana strategija da doživite neviđenu sreću. Kad dođe vaših pet minuta.

Vozim se kroz vrbnički vinograd na putu do plaže...Krajičkom oka skužim kako loza žlahtine stenje pod ogromnim grozdovima...Još nisu žuti, pomislim...Super -imam taman dva tjedna da obrlatim Katunara. To je to! Yesssss

Još Hrvatska ni propala dooook mi žiiiiviiiiimo!!!

Dakle zbilja, ovaj put sam išla za zakonom o velikim brojevima ahahahaha...Eto mene svako malo u Katunarov dućan po Biser. Taj Biser je nešto neizrecivo fino, mirisno, pitko...a nema puno alkohola...baš ono...čista petica! Naravno da kao hedonist par excellance, nosim sa sobom taškicu koja fantastično izolira... Skok sa stijena pa hladan Biser, uffff!

Tako sretoh Antuna Katunara, za kojeg sam otprije znala da je nakon 2 godine u Saboru, rekao „hvala i doviđenja“ i vratio se u vinograd. Tu mi je odmah čovjek leg'o.