Svake godine na Dan žena se pitam bi li se smijala petparačkoj hipokriziji ili plakala nad realnošću! Cifrasti članci koji podsjećaju na statistike involviranosti žena u politiku, seksualno zlostavljanje, plaće žena menadžerica, analize sve starije dobi kada postaju majke (a sve više uopće ne postaju jer su naprosto odgovorne i skužile da se na muškarce ne mogu osloniti a na državu koja bi ih trebala štititi pogotovo). Zašto nitko ne izađe s podatkom -koliko nas je postalo alkoholičarkama i tabletomankama u ovoj katastrofi od društva, koliko nas je završilo u ludnici naplaćujući alimentaciju sto godina, koliko nas je dobilo otkaz s rakom na dojci i koliko nas je nakon porodiljnog radilo za šankom sa 17 godina života ulupanih u obrazovanje...

Muškarci su svijet zabrljali

Često razmišljam kako su  muškarci ovaj svijet skroz zabrljali. Svi strahuju, ratuju, demonstriraju, mafijaši postaju moralne vertikale političarima...ukratko -sve naopako.


Žene kad je istinski teško, čuju šapat iz svoje dubine: “Mooožeeeš tiiii toooo. Šta je to za tebe? Vučica sve može kad je leglo ugroženo." Što duže živim kao vučica i što duže gledam živote vučica oko sebe, (neovisno blagajnice u Konzumu, doktorice u hitnoj, učiteljice s retardiranom djecom, prostitutke, vojnikinje...), to sam sigurnija da svijet opstaje isključivo na našoj snazi i da muškarci služe isključivo za reprodukciju. Muškarci, kad vam nađemo zamjenu; (a blizu smo toga) pojest ćemo vas! Hahahaha… Ja se malo zezam ali muškarci pretjeraste stvarno!

Kaže Clarissa Pinkola Estés, da nije slučajno što vukove i žene bije isti glas jer dijelimo identične najbitnije instinktivne osobine: istančana osjetila, zaigran duh i sposobnost za odanost. Zato nas i jedne i druge smatraju neljubaznim, opasnim i proždrljivim...! Oni ne kuže da je to priroda vučice i da mi samo održavamo svijet. Takav histeričan i naopak. Svijet muškaraca. Svijet uništenja i istrebljenja. Jer mi ne stignemo još I MIJENJATI SVIJET. Netko mora misliti na vrstu. Oni uništavaju. Mi lijepimo i zaglađujemo. Muškarci, prestanite mijenjati planetu -mijenjajte sebe.

Sve ima svoju cijenu

Žene iz moje obitelji su rušile tabue i bile ispred svog vremena. Skidale feredže, rađale djecu neudate, ostajale uz svoje muškarce i kad su sami sebe napustili. Pri tome smo ostajale žene i ponašale se tako da niti jednog muškarca nismo ugrožavale. Izrealizirale smo se ali baš u svim aspektima života koji su nam bili važni. Naravno, nismo očekivale da će nam prostrijeti crveni sag, postrojiti fanfare i reči "E pa izvol'te!". Niti aplauz nismo očekivale. Naprosto, uzele smo, što smo mislile da nam pripada i nismo pitale unaprijed za cijenu, jer svaku smo bile spremne platiti! Moć je u glavi. Daje šansu promjenama, ali implicira i spremnost preuzimanja odgovornosti za donešene odluke. Često to znači stisnuti zube.

Vukovi i žene su po prirodi skloni povezivanju a data im je snaga i velika izdržljivost. Intuitivni su. I misle na svoje mlade. Misle na partnera. Misle na čopor. Vidjeli smo šta se dešava kada muškarci sami raspolažu moći. Muškarci se s time ne mogu se nositi! Među imaocima moći moraju postojati dobri ženski uzori. Jedino na taj način se zloupotreba moći može obuzdati. Žene moraju preuzeti odgovornost za polovinu moći u svim grupama gdje se donose odluke!

Nama ženama moć ne treba davati. Pa nije moć lenta! Ni orden. Ni diploma "najmoćnija osoba na svijetu"! Ne treba nam ni vrh Forbesove liste. U nama je uvijek i zauvijek potencijal popunjavanja kože iskonskim i istinskim; onim što čini pravu ženku. Moć. Unutarnja moć je ženska. To je ona koja se razvija kao mudrost i odgovornost. Ona isključuje želju za dominacijom nad drugima. Vanjska moć je okrenuta društvenim odnosima. Naravno -muška. U vezi je s materijalnim uvjetima i institucijskim strukturama, čiji su akteri vođeni željama izbjegavanjem rizika i odgovornosti. 

I mislim, stvaaaarno mi je Dan žena drag jer me asocira na oca koji bi mami za taj dan kupio Kraševu bombonjeru Opera i buket karamfila, ali skroz realno -svaki dan je naš!

 

Alma Draganić-Brkić