Ne znam da li Bečki dječaci znaju "Lijepa li si"?

Uspjeh nije ono što imate već ono što jeste. Gledam ove naše Vatrene. Sve djeca iz manjih sredina, naučena disciplini i radu, i toliko cjepljeni od egomanije! Zašto bez prestanka gledamo utakmice, dočeke? Kao droga. Kad više nema na telki, ja nastavim gledati dočeke na Youtube :) Pa opet. Ko droga.  Zagreb, Varaždin, Split, Zadar, Imotski, Slavonski Brod, Donji Miholjac... Zamislite koliko je krvi, znoja i suza tim nogometašima trebalo da dođu na pozornicu gdje im toliki ljudi ekstatično kliču ime -što nikada ikada nitko neće u Hrvatskoj doživjeti; pa niti papa!!! Koliko velikih razočaranja i uvijek od njih veće upornosti. Tako su blistavo predstavili svoju zemlju, za koju se, realno, znalo samo u ekonomskim krugovima svijeta i to kao teški dizaster. Svima su nam stavili novac u džepove i to vrlo izravno. Napunili nam srca radošću u vrijeme kad nas se kvalificirana većina pita što je to...E sad -od kuda Thompson? Da zbilja, od kuda? Zašto nisu doveli Bečke dječake da zapjevaju pjesmu "Lijepa li si" koja se orila iz svakog kafića, trga, kuće i stana proteklih mjesec dana???

Ja sam za slobodu. Svatko ima pravo pjevati što hoće, na nama je hoćemo li slušati ili ne, a Thompson nije bio problem dok ga nisu napravili problemom. Pjesme koje pjeva govore o ljepoti naše Hrvatske i o ljubavi za nju. Jedino što se ja pitam je -zašto Thompson, kao takav ogroman domoljub, prihvaća poziv potpuno svjestan da su oči svijeta (gdje normalno, nemamo samo prijatelje) uprte u Hrvatsku. Nisi nogometaš, nisi stručni stožer, nego pjevač i ok, nek si pjevao; nisi se trebao voziti s njima, to je trebala biti tvoja procjena i reći im: Ne hvala, ovo je vaše slavlje! Tko god ima elementarne pristojnosti, ne bi napravio ništa drugo do toga. Jednako tako je mogao ne dozvoliti da mu isključe mikrofon, već otpjevati "Lijepa li si" i iskrasti se. Pa potpuno normalno da mu ne mogu dopustiti da Čavoglave pjeva a cijeli svijet gleda! Nećemo sad milijardu godina o tome! Mnogo se, za naš narod vitalnijih pitanja, nije izlobiralo dobro u međunarodnoj i interesnim javnostima, pa se na to ne vraćamo bez prestanka. 

Živimo u licemjernom vremenu. Efraim Zuroff iz Centra Wiesenthal se zgražao nad samim spomenom Thompsona. Pa šta? Stvarno mi, zgražanje nekoga tko Srebrnicu ne smatra genocidom, ne znači ništa. Dapače! I ja se zgražam šta oni rade Palestincima. No, zna se da globalnom masovnom komunikacijom upravljaju Židovi, pa ne manjka onih koji nemaju vlastito mišljenje, već samo brojčanik lajkova i koriste svaku priliku za prenemaganje, pa objavljuju ono što misle da je oportuno. Žele maznuti malo popularnosti za sebe. Oportuno je zgražati se nad Thompsonom. 

Vatreni su od nas zbilja doživjeli svašta -sabotažu, igranje pred praznim gledalištem...

Mala smo zemlja. Prekrasna ali opustošena, što treba uzeti kao premisu s koje se svakako kreće. Židovi su takvi kakvi recimo mi nismo. Isto su krenuli od opustošenog (ali ne prekrasnog). Drže se skupa, obrazovani su, poštuju autoritete, poštuju obitelj, žive vrlo strukturirano vrijeme i matrijarhat, svetost identiteta im je neupitna...naravno da su jaki! Zato im se svijet i klanja. Mi? Ajoj! Po svim osnovama posvađani, ništa nam nije sveto, nitko nikoga ne poštuje, jajajajaja i opet samo ja, i sve samo meni...Ko prvobitna zajednica. 

Da su "naši dečki" bili sebični kao većina Hrvata, ostali bismo bez sve one sreće koja nas je u trenu preokrenula. Kako da je sada zadržimo? Samo zajedništvom. Sad nas i svijet takvima vidi. Sada to zaista moramo i biti.

Naravno, zajedništvo podrazumjeva pravednost. Ne onu pravosudnu nego ljudsku, koju svi nosimo u srcima. Postali smo inspiracija milijunima običnih ljudi diljem svijeta, pa nemojte onda vi u svemu gledati samo loše i negativno. Ako se za ičime u životu treba osvrtati, treba se osvrtati na dobro.

Baš razmišljam koja mama sada ne bi volila bilo kojeg od Vatrenih za zeta? A da su ostali keramičar, pastir, konobar...baš i ne bi bile oduševljene izborom kćeri. Slijediti svoj san kad te svi od njega odgovaraju. Izgleda jednostavno... Ali nije. Taj put nikada nije posut laticama, već naprotiv. Povrh toga, cijela generacija blistavih sportaša i predivnih plemenitih muškaraca, stasala je u Domovinskom ratu. Njihov uspjeh vezan je za skromne početke i istinsku borbu za šansu. Iako si je u nemogućnosti obuzdanja ega, zabio nevjerojatno puno autogolova, treba biti pošten i reči da je desetak nogometaša koji su zadivili svijet Zdravko Mamić odgojio, o njima skrbio, nadzirao karijere, realizirao transfere i dao im šansu. Samo je on vjerovao u krhkog dečka Luku Modrića. Kad su svi dizali ruke Mamić je vjerovao u bekriju Domagoja Vidu. Da ne kažem ogromne karijere Mandžukića, Lovrena, Vrsaljka, Badelja, Pjace, Jedvaja, Kovačića...

Isti licemjeri okreću glavu od siromašnih misleći da su sami krivi što su siromašni, kao što i apriorno osuđuju one koji imaju jer "to nisu na pošten način stekli". Svi mi zažmuklamo dosta toga jer jednostavno ne volimo dati državi pa se vadimo na svakakve gluposti no istina je da nam je to u genotipu (i nismo usamljeni u tome). Nekako imam rang-listu u glavi gdje mi nisu izjednačeni utajivači koji zapošljavaju ljude i dobri su poslodavci sa onima koji su kupili zdrave firme i upropastili sve radi nekog sitnog interesa. Eto, na ovome ću se zaustaviti.

Ne dopustite da ono što ne možete učiniti, smeta onome što možete 

Uživajmo u ovoj radosti, budimo tolerantni, i dosta je kritike na kritike kritikine kritike. Neprestano kritiziranje vas ponovo vodi u kroničnu mrgudnost...a mrgudnost u samoću. Pred strahom od samoće pucaju i najtvrđi karakteri. Dato nam je da u ovoj depri, doživimo istinsku sreću i ponos što smo Hrvati! Ne zaboravite što smo sve Vatrenima priredili na putu do uspjeha kakav nitko osim njih nije sanjao. Igrali su i pred praznim gledalištem!

Davno sam bila, al zaista ovo je nevjerojatno, u Chiang Rayu gdje su ona dječica nedavno zaglavila pod zemljom, i užasno sam se trudila jednoj ženi objasniti od kuda sam...i tada je s loptom dotrčao njen klinac u Šukerovoj majci (mislila sam da sanjam!!!)...pa sam joj u kratkim crtama objasnila. Cijeli svijet se poklonio šačici Hrvata. Iskoristimo to za svoju trajnu dobrobit. Nakon ovoga čemu smo svjedočili, nemamo izgovora!

Ne znam što nam Bog ili svemir ovim govore ali rekla bi "pljunite u šake i primite se posla". Eto vam grupica ljudi koji to dokazuju. Iz čitave su Hrvatske. Tek kad sam gledala lokalne dočeke sam uživala svim srcem! Kakvo bogatstvo u našem "malom" čovjeku, u različitosti, u vrsti pozadine kad ih kamera snima -kamen, ravnica, more...različitost u svemu...To je pravo bogatstvo jednog naroda. A ne da li nas je blagoslovio Zuroff.

Na nama je sada da ikoristimo vlastitu darovitost. Svatko je ima. Pa šume bi bile tihe kad bi pjevale samo ptice koje pjevaju najbolje! Gledajmo zajedno, u jedan cilj. On je da se izvadimo. Budimo kao Židovi. Opstaje samo krdo, pleme, čopor, koji je kompaktan. Drugačije je to nemoguće. 

Hvala vam dragi naši Vatreni, u ime svih roditelja. NAPOKON imamo primjere za sve što zagovaramo i što nam je važno.