Rođena 30. kolovoza 1912. na Novom Zelandu, odrasla u Australiji, novinarka u New Yorku i Londonu, udala se za bogatog industrijalca Francuza Henrija Fioccu te živjela u Marseilleu na "visokoj nozi" kada je Njemačka izvela invaziju.

Odmah se aktivirala u francuskom pokretu otpora, skrivajući i krijumčareći muškarce iz Francuske, prevozeći namirnice i falsificirane dokumente. Bila je zarobljena i ispitivana danima, ali nije odala nijednu tajnu. 1943.  Uspjela je pobjeći u Britaniju i pridružiti se SOE-i (Uprava za specijalne operacije), britanskoj obavještajnoj službi. Nakon što je prošla obuku, vratili su je na francusko tlo kao špijunku. Nije imala problema sa pucanjem na naciste ili dizanjem zgrada u zrak sa francuskom gerilom poznatom kao maquis.

Ubila je dežurnog SS-ovca golim rukama. Britanija joj je dodijelila  Georgovu medalju, SAD  Odlikovanje slobode, a zaslužila je i Medalju otpora te tri  Ratna križa  Francuske kao i još brojne druge počasti. Nakon rata  saznala je da joj je muž preminuo 1943. nakon što ga je Gestapo mučio kako bi odao ženino boravište, što on nije učinio.

Uzgred, Hitler je za njenu glavu nudio 5 miliona franaka!


Dobila sva moguća odlikovanja

"Sloboda je jedino za što vrijedi živjeti i boriti se. Dok sam obavljala svoj posao nije mi bilo bitno hoću li umrijeti, jer bez slobode nema smisla ni živjeti", kazala je Nancy Wake. Tek nakon oslobođenja Francuske saznala je da je Gestapo mučio i ubio njenog muža jer je nije želio odati. "Ubila sam mnogo nacista, i jedino mi je žao što ih nisam ubila još više", kazal je jednom prilikom.

Nakon rata primila je najviša odlikovanja Francuske, SAD-a, Britanija i Australije.

Wake se kandidirala za političku funkciju par puta u Australiji i preudala se 1950. ih. Svoju biografiju 'Bijeli miš' (The White Mouse) izdala je 1988. godine. Naslov knjige potječe od Gestapovog nadimka za nju, koji je dobila zbog sposobnosti izbjegavanja uhićenja.

Umrla je 23 dana prije svog 99. rođendana u Londonu, gradu u kojem je provela posljednjih nekoliko godina svog života. Ni u devetom desetljeću života nije bila obična starica. Osoblje hotela Stafford nedaleko od Piccadillyja, u kojem je živjela, svakog ju je jutra dočekivalo na šanku hotelskog American bara, gdje je dan započinjala džin-tonikom. Na čašu svog omiljenog pića vraćala bi se predvečer, pričajući okupljenima zanimljive epizode iz svoga života. Malo je vjerojatno da je postojao netko koga nisu impresionirale priče vremešne gospođe, iako je bilo teško povjerovati da nije riječ o fikciji. Tu najotmjeniju agenticu koju je svijet vidio jedan je kolega opisao sljedećim riječima: “Najženstvenija žena koju poznajem, do trenutka kad počne tučnjava. Tada je kao pet muškaraca.”

I.Horvath
Izvor: http://www.diggerhistory.info/pages-heroes/white_mouse.htm