Florence Nightingale bila je kći bogatog engleskog veleposjednika koji se s obitelji 1921. godine vratio u Englesku. Školovala se u Cambridgeu, govorila tri jezika i pokazivala iznimnu bistrinu za matematiku. Takozvano „crno doba“ u engleskim bolnicama potaknulo je mladu Florence da se posveti medicinskom pozivu. U samostanu časnih sestara u Düsseldorfu završila je tečaj, a školovala se i u Parizu i Londonu.
Najviše se iskazala u Krimskom ratu kada je neumorno radila na reformi sanitetske službe britanske vojske. Zajedno s 38 sestara volonterki, među kojima je bila i njezina teta Mai Smith, u listopadu 1854. godine Florence Nightingale stigla je u Tursku, a zatim 545 kilometara preko Crnoga mora do Krima, gdje je bila stacionirana većina britanskih trupa. Sestre su zatekle mnoštvo ranjenika u teškim higijenskim i medicinskim uvjetima, bez lijekova i hrane. Tifus, kolera i dizenterija ubijali su više od metka. Iako nije odmah naišla na dobrodošlicu, hrabra Engleskinja Florence Nightingale besprimjernom se hrabrošću borila protiv smrtonosnih bolesti i organizirala bolničku službu u najtežim ratnim uvjetima.
Povisila je standarde liječenja i znatno utjecala na osnivanje buduće organizacije Crvenog križa. Sa svjetiljkom u ruci noću je obilazila ranjenike i bolesne, zato su je vojnici nazvali 'dama sa svjetiljkom'. Zbog njezina doprinosa u Velikoj Britaniji je proglašena nacionalnom heroinom, a od 45 tisuća funta nagrade osnovala je prvu školu za izobrazbu medicinskih sestara u Engleskoj. Zato se smatra utemeljiteljicom poziva medicinskih sestara koji je postao vrlo cijenjen među ženama diljem svijeta.

Kraljica Viktorija odlikovala je Florence Nightingale ordenom Crvenoga križa, a prva je žena koja je dobila Orden časti, tri godine prije smrti 1910. godine. 

“Nursing is an art: and if it is to be made an art, it requires an exclusive devotion as hard a preparation, as any painter's or sculptor's work; for what is the having to do with dead canvas or dead marble, compared with having to do with the living body, the temple of God's spirit? It is one of the Fine Arts: I had almost said, the finest of Fine Arts.”
―Florence Nightingale

Njezin rođendan 12. svibnja danas se sobilježava i kao Međunarodni dan sestrinstva. To je jedinstven dan u godini kada se skreće pozornost na rad medicinskih sestara i njihovu ulogu u njezi bolesnih i zaštiti zdravih ljudi.
Ovdje podsjećamo i na prve hrvatske liječnice koje su utirale put današnjim liječnicama. Naime, u vrijeme kada su one počinjale raditi, taj je poziv isključivo bio određen muškarcima.

Prve hrvatske liječnice diplomirale su na njemačkim medicinskim fakultetima: najprije Milica Šviglin Čavov 1893., a zatim i Karola Maier-Milobar. Doktorica Čavov praksu je obavljala u Dresdenu i Sofiji. Tek 1903. godine Banskom uredbom, odobrena je liječnička praksa ženama u Hrvatskoj. Ohrabrena time, 10. veljače 1906. doktorica Karola Maier–Milobar otvorila je prvu ordinaciju za ženske bolesti u Zagrebu i tako postala prva liječnica s praksom u domovini.

Svoja vrata ženama je odmah otvorio i novoosnovani Medicinski fakultet u Zagrebu. Prva je na njemu promovirana Kornelija Sertić 1923. godine. Od tada, a posebice poslije Drugog svjetskog rata sve je više žena odabiralo liječnički poziv. Tako je danas u Hrvatskoj liječništvo sve manje „muški posao“. U nekoliko posljednjih godina, između 10 tisuća liječnika i liječnica registriranih pri Hrvatskom liječničkom zboru, više od 50 posto su žene.