Amantine-Lucile-Aurore Dupin, najpoznatija francuska romantičarka i vizionarka, rođena je 1. srpnja, 1804. godine u Parizu, no velik dio života provodi na obiteljskom imanju u Nohantu. Kao dijete 'plemića i boemkinje', odrasta u neobičnom trenju različitih društvenih slojeva: između očeve aristokratske (obitelj dalekih generala, plemića i kraljeva) i majčine boemsko-radničke obitelji (prodavači ptica na obalama Seine).

Njezino obrazovanje nije strukturirano; nekoliko godina provodi obrazujući se u samostanu, a duboko razočarana inferiornim obrazovanjem djevojčica, guta književne i filozofske klasike. Njezin tutor ohrabruje je da povremeno odijeva mušku odjeću kako bi mogla lakše istraživati prirodu, jahati, ići u lov.

Aurore voli prirodu, glazbu i umjetnost, sanjari, kontemplira, ne pomišlja na brak, dok je ženska svita nastoji udati. To je neizbježno. S 18 godina, udaje se za Casimira Dudevanta s kojim ima dvoje djece: Mauricea i Solange.

BRAK JE ZA NJU BIO VELIKO RAZOČARANJE: NAKON 13 GODINA NAPUŠTA MUŽA, A 1835. I SLUŽBENO DOBIVA RAZVOD BRAKA. ODLAZI U PARIZ, ODLUČNA U NAMJERI DA STVORI NEOVISAN ŽIVOT.

Kasnije će reći svojoj kćeri:

"Nikada nisam toliko voljela život, kao onog trenutka kad sam znala zaraditi za život."

U početku se bavi novinarstvom u Le Figarou, kao jedina žena u redakciji, a novinarske tekstove i političke eseje piše u regularnom ritmu za različite novine kroz čitavu spisateljsku karijeru, osobito u vrijeme političkih i društvenih kriza. Prije same odluke da će se posvetiti pisanju, bavila se i slikanjem te se neki njezini portreti (i mnoge memorabilije) danas mogu naći u pariškom Muzeju romantičnog života.

Prvo djelo, novelu Rose et Blanche (1831) piše u suradnji s tadašnjim partnerom, piscem Julesom Sandeauom, koju izdaju pod pseudonimom Jules Sand. Za svoje prvo samostalno djelo Indiana uzima pseudonim George Sand koji više ne napušta.

"Sve su novine s pohvalom govorile o gospodinu G. Sandu, natucajući da se ponegdje morala neprimjetno uvući ruka neke žene koja je piscu otkrila izvjesne finoće ženskog srca i duše, ali se izjavljivalo da u stilu i mišljenju ima previše muškosti da autor djela ne bi bio muškarac."

SAND JE SKRIBOMANKA, PIŠE DANIMA I NOĆIMA, S VELIKOM LAKOĆOM I BRZINOM. ROMAN LA MARE AU DIABLE NAPISALA JE ZA SAMO 4 DANA. NJEZIN OPUS DANAS BROJI VIŠE OD SEDAMDESETAK ROMANA (SENTIMENTALNI, SOCIJALNI I RUSTIČNI), BROJNE PRIČE, NOVELE, KAZALIŠNE KOMADE, KRITIKE, ČLANKE, AUTOBIOGRAFIJU POVIJEST MOGA ŽIVOTA, TE IMPOZANTNU OSTAVŠTINU OD VIŠE OD 20 000 PISAMA.

Mnogi veliki književnici i umjetnici bili su njezini prijatelji, čitatelji ili osobe s kojima je vodila dugogodišnju korespondenciju: Henry James je naziva 'Goetheovom sestrom', Belinski, 'Ivanom Orleanskom našeg doba', Dostojevski 'Majkom romana', a Victor Hugo 'najvećom ženskom spisateljicom svoje epohe, a možda i svih vremena'. Ona je i jedina spisateljica koja u 19. stoljeću živi od svog pisanja.

Ipak, njezini suvremenici su joj zamjerali njezine religijske, filozofske, društvene, političke i osobito feminističke stavove.

Njezina fikcionalna djela u nekoliko su navrata završavala na Indeksu zabranjenih knjiga. Proglašena je 'opasnom, 'demagogom', 'antikatolikom', 'komunistom', optuživana da 'vodi u zabludu srce i duh', da je 'izvor moderne skepse, laičkog jezika, bezboštva'. To je bio pokušaj da se spriječi ulazak njezinih romana u biblioteke i uznemiri njezine izdavače.

GEORGE SE ZALAŽE ZA RAVNOPRAVNOST ŽENA I MUŠKARACA: JEDNAKA PRAVA I ODGOVORNOSTI U BRAKU I OBITELJI, PRAVO ŽENA NA OBRAZOVANJE, PRAVO ŽENA NA RAD I FINANCIJSKU NEOVISNOST. ONA NIJE APSOLUTNI PROTIVNIK BRAKA (OSIM ONIH UGOVORENIH). VJERUJE U EKSKLUZIVAN ODNOS (BRAČNI ILI SLOBODAN) NO ISKLJUČIVO IZMEĐU SLOBODNIH POJEDINACA S JEDNAKIM PRAVIMA.


U Parizu ponovno počinje nositi mušku odjeću, no, njezin stil nikada nije bio puki egzibicionizam, već praktičan i jeftin izbor koji joj omogućuje aktivan život

"Žurila sam po svakom vremenu, vraćala se u svako doba, zalazila u parter svih kazališta."

IZ NJEZINOG REVOLTA, NASTALA JE I POLITIČKA STRAST. OD DJETINJSTVA POSJEDUJE DRUŠTVENI SENZIBILITET TE ISTUPA U VREMENIMA REŽIMSKIH PROMJENA. NAKON KRIZA U 1848. GODINI, PREUZIMA AKTIVNIJU POLITIČKU ULOGU TE POKREĆE TRI ČASOPISA KOJIMA NASTOJI INFORMIRATI ŠIRU JAVNOST O DRUŠTVENO-POLITIČKOJ SITUACIJI.

George Sand, nakon enigmatičnih posljednjih riječi „pustite zelenilo“ ("Laissez verdure"), umire 8. lipnja, 1876. godine.

Jasmina Jurčan/Voxfeminae