Jeanne Calment rođena je 21. veljače 1875. a otac joj je bio brodograditelj, a majka mlinarica. Imala je starijeg brata, Françoisa koji je doživjeo 97 a općenito su neki od njenih bliskih članova obitelji i živjeli iznadprosječan životni vijek, iako niti približno tako dugo dok Jeanne.

U dobi od sedam do svoje prve svete pričesti, Jeanne Calment pohađala crkvenu osnovnu školu a potom lokalni koledž, završivši u dobi od 16 godina s ocjenom Brevet Classique, nakon čega je nastavila živjeti s roditeljima... Čekajući brak, učila je slikanje, te poboljšavala vještinu sviranja klavira. U dobi od 21 godine, udala se za svog rođaka, Fernanda Calmenta (1868-1942). Njihovi djedovi su bili braća, dakle isto prezime, a i njihove bake su bile sestre.

Fernand bio bogat vlasnik trgovine, a ona se preselila u stan iznad njegove trgovine Grands Magasins de Nouvautés (koja još postoji), gdje je živjela do dobi od 110.  Muževo bogatstvo je omogućavalo Calment da nikada ne morate raditi; no umjesto da je vodila besposlen život bogataša, bavi se hobijima kao što su mačevanje, biciklizam (u Saint-Rémy-de-Provence), tenis, plivanje, rollerskating na Alyscamps i sviranje klavira i komponiranje. Ljeti se s mužem penjala na ledenjak a također je išla u lov na zečeve i divlje svinje (ptice eksplicitno nije željela loviti) sa svojim suprugom, u brdima Provanse.

Najvažnijim povijesnim događajem koji je doživjela, smatrala je Rusku revoluciju iz 1917. i egzekuciju ruske carske obitelji Romanov. Drugi svjetski rat nije imao mali utjecaj na njezin život na jugu Francuske. Njemački vojnici spavali u svojim sobama, ali ona nije imala nikakve zamjerke na njih jer "su se ponašali vrlo kulturno i džentlmenski". Godine 1942., njen muž je jeo trešnje tretirane s bakrenim sulfatom te je umro od trovanja u dobi od 73. Jeanne je jela manje od trešanja i preživjela.

U životu, ponekad sklopite loš posao cheeky

Njihovo jedino dijete, kćer Yvonne Marie Nicolle Calment im je rodila unuka Frédérica Billiota no nažalost Yvonne je umrla na njen 36. rođendan od upale pluća, a nakon toga Jeanne Calment je podigla unuka potpuno sama. Frédéric postao liječnik, a živio je s njom sve do svoje prerane smrti u dobi od 36 u automobilskoj nesreći 13. kolovoza 1963.

Godine 1965., u dobi od 90 godina i bez nasljednika, Jeanne Calment je potpisala ugovor o doživotnom izdržavanju s odvjetnikom André-François Raffrayjem. Pristala da joj plaća mjesečni iznos od 2.500 franaka (€ 381,12) sve dok ne umre.

Nakon Raffrayjeve smrti u dobi od 77 godina, 1995. godine, njegova obitelj je nastavlja plaćati uzdržavanje Jeanne Calment sve do smrti. A Jeanne Calment je paradoksalnu situaciju u kojoj joj je isplaćena dvostruka vrijednost stana kroz mjesečne apanaže, komentirala: "U životu, ponekad sklopite loš posao." Tijekom svih tih godina, Jeanne Calment se šalila da se "natjeće s Metuzalemom". Godine 1985. seli se u starački dom, u kojem živi do 110. godine života.
1986. godine, madam Calment postao najstarija osoba u Francuskoj u dobi od 111, a njena međunarodna slava eskalirala 1988. godine, kada je stogodišnjica smrti Vincenta van Gogha dovela novinare u Arles. Jeanne Clament je Van Gogha osobno poznavala kao trinaestogodišnja djevojčica a veliki postimpresionist je u Arlesu proveo najproduktivniji dio svog stvaralaštva.

Nakon što joj je u dobi od 113, dodijeljena Guinnessova titula "svjetski najstarije osobe", a sa 116, postala je najstarija poznata živuća osoba, iako postoje tvrdnje da su stariji ljudi živjeli u prošlosti no to se pripisuje mitovima. U dobi od 114, se nakratko pojavila u filmu "Vincent i ja" (1990.) glumeći samu sebe, postavši najstarija glumica ikada pojaviti u filmu. Dokumentarni film o svom životu pod nazivom "Beyond 120 Years" s Jeanne Calment, objavljen je u 1995. kao i četri sound tracka u kojima Jeanne Calment govori preko rap pozadine. 
17. listopada 1995. godine, Jeanne Calment je dosegla 120 godina i 238 dana postao "najstarija osoba ikad", prema Guinnessu, nadmašivši Shigechiyo Izumi iz Japana. Jeanne Calment je uspostavila rekord kao najveći provjerljivi supercentenarian koji je ikada živio.

Zdravlje i stil života
Calment je na televiziji izjavila "J'ai jamais été malade, jamais, jamais (Nikad nisam bila bolesna, nikada, nikada, nikada!). Na pitanje o svojoj dnevnoj rutini, ona je odgovorila "kao mlada sam ustajala u osam sati. Umjesto konkretnog doručka sam prakticirala "hot café au lait" (kava i mlijeko) ili "choco au lait" (vruća čokolada) a na povratku iz škole bi ručala kod kuće."

U dobi od 15 godina njezin rođak i budući muž počeo joj se udvarati, ali se ona sam (kako je rekla) smatrala premladom da se zanima za dječake i slatkiše. U dobi od 20 javlja joj se konjuktivitis a nakon vjenčanja u 21., bogatstvo njezina muža omogućilo joj je da nikada ne mora raditi. Vodili su aktivan život, planinarili po glečerima, svirali instrumente i družili se s prijateljima...Muž ju je upoznao s pušenjem, nudeći joj cigarete nakon obroka, ali to nije bila neka njena velika strast...Pušila je cigarete u dobi od 21 do 117. više od dvije cigarete dnevno, ali ne uvlačeći dim. Cijeli život  je njegovala njenu kožu samo maslinovim uljem, nedjeljom je odlazila na misu i redovito razgovarala s Bogom, zahvaljujući mu i tražeći njegovu pomoć, ali je bila izrazio skeptična o životu nakon smrti. U mladosti, je patila od migrene, a ona i suprug su redovno putovali u obližnji Marseilleu da bi objedovali u restoranu Phocéen, plodove mora, čašu bijelog vina, kruh i maslac.

Za razliku od svog supruga nije uživala u  kolačima, ali je znala pojesti "pound cake" i sladoled  od vanilije, koji su već postojali u to vrijeme. U dobi od 60 godina je slomila zglob, a osim toga nikada nije bila bolesna. Nastavila je vožnju biciklom do stote! Oko stote godine je slomila nogu, ali se brzo oporavila i ponovo mogla hodati. Nakon smrti svoga unuka u kolovozu 1963. godine, Jeanne Calment je živjela sama od dobi 88 do malo prije njezinog 110. rođendana, kada je odlučila da se preseli u starački dom jer je bila jaka zima, koja joj je zamrzla vodovodne cijevi, pa je smatrala da joj je to bolje :-).

Dnevna rutina u dobi 111-114
Nakon što je primljena na Maison du Lac [Kuća na jezeru] u siječnju 1985. u dobi od 110,  u početku je imala vrlo ritualiziranu dnevnu rutinu pa je zahtijevala buđenje u 6.45  a dan je započinjala dugom molitvom uz prozor zahvaljujući Bogu što je živa ali i na prekrasnom danu koji je tako počinjala. Sjedeći u naslonjaču s slušalicama na ušima, vježbala je gimnastiku. Njene vježbe uključivale su savijanje i proširivanje ruku ( "dama mora imati lijepe ruke" govorila je), a zatim isto tako i noge. Njezini skrbnici su napominajli da se kretala brže od ostalih stanovnika, koji su bili 30 godina mlađi, usprkos sljepoći . Doručak sastojao od kave s mlijekom i dvopekom. Svako jutro se prala sama sa frotirastom krpicom umjesto tuširanja a primjenjivala bi prvo sapun, zatim maslinovo ulje i talk za lice. Oprala bi svoju čašu i pribor za jelo prije odlaska na ručak. Uživala daube (pirjana govedina), ali voljela je i kuhane ribe.

Nakon obroka pušila je cigaretu Dunhill (nekada i cigaru, navika koju je stekla od muža) i popila čašu Port vina. Uživala je u čokoladi i voćnoj salati od banana i naranče. U popodnevnim satima bi siestala dva sata u svojoj fotelji, a zatim posjetila susjede u domu, govoreći im o najnovijim vijestima koje je čula na radiju, vratila se u svoju sobu, slušala glazbu (njezin vid je oslabio pa je morala odustati od omiljene razbibrige -križaljki), popušila bi navečer još jednu cigaretu i išla u krevet u 10. Također je zabilježeno da se žalila na bljutavu hranu u domu i tražila da joj donesu nešto prženo i ljuto :-) a nakon stote je svaki obrok završavala štangicom čokolade.

Njezin osobni liječnik Georges Garoyan objavio je znanstveni rad o Madame Clement koja nije; osim Aspirina protiv migrene nikada uzimala  lijekove, čak ni biljne čajeve, i nikad nije imala ospice, vodene kozice, hipertenziju, dijabetes ili uninarnu infekciju. Jednom je sa 111 primljena u bolnicu zbog zatajenja srca s blagom lijevom atrijske dilatacije i extrasystolic aritmije. Radiologija je otkrila difuznu osteoporozu na desnom boku, početni osteoartritis i kronični kašalj ("bez ikakve sumnje zbog upotrebe duhana" rekli su liječnici).

yes
Konstitucijom je uvijek bila mala, a težila je između 40 i 50 kg. U smislu pigmentacije, oči su joj bile svijetlo sive a njezina bijela kosa je nekad bila kestenjasto smeđa.

U dobi od 118, učinjeni su joj neurofiziološki testovi i CT koji su pokazali da je imala verbalno pamćenje i jezik usporediv s osobama iste razine obrazovanja u sedamdesetim. Funkcije frontalnog dijela mozga su bile pošteđene propadanja i nije bilo dokaza o nekoj neurološkoj bolesti, simptomima depresije ili slično. Jeanne Calment je navodno ostala mentalno gotovo netaknuta; sve do svoje samog kraja.

New York time se izvijestio da je prije smrti bila gotovo slijepa i gluha. Umrla 4. kolovoza 1997. oko 10 sati od "nespecifičnog uzroka", a ustvari od "zamora materija". U strogo privatnoj ceremoniji porgebna povorka se zaustavila kraj njene kuće u Rue Gambetta, gdje je njezin liječnik u skladu sa željom stavlo u lijes fotografije njene kćeri i unuka.

I.Horvath
Izvor:

http://www.nytimes.com/1997/08/05/world/jeanne-calment-world-s-elder-dies-at-122.html