Jeanne Calment rođena je 21. veljače 1875. a otac joj je bio brodograditelj, a majka mlinarica. Imala je starijeg brata, Françoisa koji je doživjeo 97 a općenito su neki od njenih bliskih članova obitelji i živjeli iznadprosječan životni vijek, iako niti približno tako dugo dok Jeanne.

U dobi od sedam do svoje prve svete pričesti, Jeanne Calment pohađala crkvenu osnovnu školu a potom lokalni koledž, završivši u dobi od 16 godina s ocjenom Brevet Classique, nakon čega je nastavila živjeti s roditeljima... Čekajući brak, učila je slikanje, te poboljšavala vještinu sviranja klavira. U dobi od 21 godine, udala se za svog rođaka, Fernanda Calmenta (1868-1942). Njihovi djedovi su bili braća, dakle isto prezime, a i njihove bake su bile sestre.

Fernand bio bogat vlasnik trgovine, a ona se preselila u stan iznad njegove trgovine Grands Magasins de Nouvautés (koja još postoji), gdje je živjela do dobi od 110.  Muževo bogatstvo je omogućavalo Calment da nikada ne morate raditi; no umjesto da je vodila besposlen život bogataša, bavi se hobijima kao što su mačevanje, biciklizam (u Saint-Rémy-de-Provence), tenis, plivanje, rollerskating na Alyscamps i sviranje klavira i komponiranje. Ljeti se s mužem penjala na ledenjak a također je išla u lov na zečeve i divlje svinje (ptice eksplicitno nije željela loviti) sa svojim suprugom, u brdima Provanse.

Najvažnijim povijesnim događajem koji je doživjela, smatrala je Rusku revoluciju iz 1917. i egzekuciju ruske carske obitelji Romanov. Drugi svjetski rat nije imao mali utjecaj na njezin život na jugu Francuske. Njemački vojnici spavali u svojim sobama, ali ona nije imala nikakve zamjerke na njih jer "su se ponašali vrlo kulturno i džentlmenski". Godine 1942., njen muž je jeo trešnje tretirane s bakrenim sulfatom te je umro od trovanja u dobi od 73. Jeanne je jela manje od trešanja i preživjela.

U životu, ponekad sklopite loš posao 

Njihovo jedino dijete, kćer Yvonne Marie Nicolle Calment im je rodila unuka Frédérica Billiota no nažalost Yvonne je umrla na njen 36. rođendan od upale pluća, a nakon toga Jeanne Calment je podigla unuka potpuno sama. Frédéric postao liječnik, a živio je s njom sve do svoje prerane smrti u dobi od 36 u automobilskoj nesreći 13. kolovoza 1963.

Godine 1965., u dobi od 90 godina i bez nasljednika, Jeanne Calment je potpisala ugovor o doživotnom izdržavanju s odvjetnikom André-François Raffrayjem. Pristala da joj plaća mjesečni iznos od 2.500 franaka (€ 381,12) sve dok ne umre.

Nakon Raffrayjeve smrti u dobi od 77 godina, 1995. godine, njegova obitelj je nastavlja plaćati uzdržavanje Jeanne Calment sve do smrti. A Jeanne Calment je paradoksalnu situaciju u kojoj joj je isplaćena dvostruka vrijednost stana kroz mjesečne apanaže, komentirala: "U životu, ponekad sklopite loš posao." Tijekom svih tih godina, Jeanne Calment se šalila da se "natjeće s Metuzalemom". Godine 1985. seli se u starački dom, u kojem živi do 110. godine života.
1986. godine, madam Calment postao najstarija osoba u Francuskoj u dobi od 111, a njena međunarodna slava eskalirala 1988. godine, kada je stogodišnjica smrti Vincenta van Gogha dovela novinare u Arles. Jeanne Clament je Van Gogha osobno poznavala kao trinaestogodišnja djevojčica a veliki postimpresionist je u Arlesu proveo najproduktivniji dio svog stvaralaštva.

Nakon što joj je u dobi od 113, dodijeljena Guinnessova titula "svjetski najstarije osobe", a sa 116, postala je najstarija poznata živuća osoba, iako postoje tvrdnje da su stariji ljudi živjeli u prošlosti no to se pripisuje mitovima. U dobi od 114, se nakratko pojavila u filmu "Vincent i ja" (1990.) glumeći samu sebe, postavši najstarija glumica ikada pojaviti u filmu. Dokumentarni film o svom životu pod nazivom "Beyond 120 Years" s Jeanne Calment, objavljen je u 1995. kao i četri sound tracka u kojima Jeanne Calment govori preko rap pozadine. 
17. listopada 1995. godine, Jeanne Calment je dosegla 120 godina i 238 dana postao "najstarija osoba ikad", prema Guinnessu, nadmašivši Shigechiyo Izumi iz Japana. Jeanne Calment je uspostavila rekord kao najveći provjerljivi supercentenarian koji je ikada živio.

Zdravlje i stil života
Calment je na televiziji izjavila "J'ai jamais été malade, jamais, jamais (Nikad nisam bila bolesna, nikada, nikada, nikada!). Na pitanje o svojoj dnevnoj rutini, ona je odgovorila "kao mlada sam ustajala u osam sati. Umjesto konkretnog doručka sam prakticirala "hot café au lait" (kava i mlijeko) ili "choco au lait" (vruća čokolada) a na povratku iz škole bi ručala kod kuće."

U dobi od 15 godina njezin rođak i budući muž počeo joj se udvarati, ali se ona sam (kako je rekla) smatrala premladom da se zanima za dječake i slatkiše. U dobi od 20 javlja joj se konjuktivitis a nakon vjenčanja u 21., bogatstvo njezina muža omogućilo joj je da nikada ne mora raditi. Vodili su aktivan život, planinarili po glečerima, svirali instrumente i družili se s prijateljima...Muž ju je upoznao s pušenjem, nudeći joj cigarete nakon obroka, ali to nije bila neka njena velika strast...Pušila je cigarete u dobi od 21 do 117. više od dvije cigarete dnevno, ali ne uvlačeći dim. Cijeli život  je njegovala njenu kožu samo maslinovim uljem, nedjeljom je odlazila na misu i redovito razgovarala s Bogom, zahvaljujući mu i tražeći njegovu pomoć, ali je bila izrazio skeptična o životu nakon smrti. U mladosti, je patila od migrene, a ona i suprug su redovno putovali u obližnji Marseilleu da bi objedovali u restoranu Phocéen, plodove mora, čašu bijelog vina, kruh i maslac.

Za razliku od svog supruga nije uživala u  kolačima, ali je znala pojesti "pound cake" i sladoled  od vanilije, koji su već postojali u to vrijeme. U dobi od 60 godina je slomila zglob, a osim toga nikada nije bila bolesna. Nastavila je vožnju biciklom do stote! Oko stote godine je slomila nogu, ali se brzo oporavila i ponovo mogla hodati. Nakon smrti svoga unuka u kolovozu 1963. godine, Jeanne Calment je živjela sama od dobi 88 do malo prije njezinog 110. rođendana, kada je odlučila da se preseli u starački dom jer je bila jaka zima, koja joj je zamrzla vodovodne cijevi, pa je smatrala da joj je to bolje :-).

Dnevna rutina u dobi 111-114
Nakon što je primljena na Maison du Lac [Kuća na jezeru] u siječnju 1985. u dobi od 110,  u početku je imala vrlo ritualiziranu dnevnu rutinu pa je zahtijevala buđenje u 6.45  a dan je započinjala dugom molitvom uz prozor zahvaljujući Bogu što je živa ali i na prekrasnom danu koji je tako počinjala. Sjedeći u naslonjaču s slušalicama na ušima, vježbala je gimnastiku. Njene vježbe uključivale su savijanje i proširivanje ruku ( "dama mora imati lijepe ruke" govorila je), a zatim isto tako i noge. Njezini skrbnici su napominajli da se kretala brže od ostalih stanovnika, koji su bili 30 godina mlađi, usprkos sljepoći . Doručak sastojao od kave s mlijekom i dvopekom. Svako jutro se prala sama sa frotirastom krpicom umjesto tuširanja a primjenjivala bi prvo sapun, zatim maslinovo ulje i talk za lice. Oprala bi svoju čašu i pribor za jelo prije odlaska na ručak. Uživala daube (pirjana govedina), ali voljela je i kuhane ribe.

Nakon obroka pušila je cigaretu Dunhill (nekada i cigaru, navika koju je stekla od muža) i popila čašu Port vina. Uživala je u čokoladi i voćnoj salati od banana i naranče. U popodnevnim satima bi siestala dva sata u svojoj fotelji, a zatim posjetila susjede u domu, govoreći im o najnovijim vijestima koje je čula na radiju, vratila se u svoju sobu, slušala glazbu (njezin vid je oslabio pa je morala odustati od omiljene razbibrige -križaljki), popušila bi navečer još jednu cigaretu i išla u krevet u 10. Također je zabilježeno da se žalila na bljutavu hranu u domu i tražila da joj donesu nešto prženo i ljuto :-) a nakon stote je svaki obrok završavala štangicom čokolade.

Njezin osobni liječnik Georges Garoyan objavio je znanstveni rad o Madame Clement koja nije; osim Aspirina protiv migrene nikada uzimala  lijekove, čak ni biljne čajeve, i nikad nije imala ospice, vodene kozice, hipertenziju, dijabetes ili uninarnu infekciju. Jednom je sa 111 primljena u bolnicu zbog zatajenja srca s blagom lijevom atrijske dilatacije i extrasystolic aritmije. Radiologija je otkrila difuznu osteoporozu na desnom boku, početni osteoartritis i kronični kašalj ("bez ikakve sumnje zbog upotrebe duhana" rekli su liječnici).

Konstitucijom je uvijek bila mala, a težila je između 40 i 50 kg. U smislu pigmentacije, oči su joj bile svijetlo sive a njezina bijela kosa je nekad bila kestenjasto smeđa.

U dobi od 118, učinjeni su joj neurofiziološki testovi i CT koji su pokazali da je imala verbalno pamćenje i jezik usporediv s osobama iste razine obrazovanja u sedamdesetim. Funkcije frontalnog dijela mozga su bile pošteđene propadanja i nije bilo dokaza o nekoj neurološkoj bolesti, simptomima depresije ili slično. Jeanne Calment je navodno ostala mentalno gotovo netaknuta; sve do svoje samog kraja.

New York time se izvijestio da je prije smrti bila gotovo slijepa i gluha. Umrla 4. kolovoza 1997. oko 10 sati od "nespecifičnog uzroka", a ustvari od "zamora materija". U strogo privatnoj ceremoniji porgebna povorka se zaustavila kraj njene kuće u Rue Gambetta, gdje je njezin liječnik u skladu sa željom stavlo u lijes fotografije njene kćeri i unuka.

I.Horvath
Izvor:
http://www.nytimes.com/1997/08/05/world/jeanne-calment-world-s-elder-dies-at-122.html