Ana Politkovska je u svijetu postala simbolička figura žrtve brutalnog režima i personalizacija krika upozorenja svima koji sa Putinom kače. Ali taj krik, iako glasan, iako poznat i prepoznatljiv, nailazi na malo odjeka! Djelomično jer ljudi imaju svoje brige a djelomično zato što ga zaglušuju prejaki poslovni interesi. Djelomično zato što svoje prijetnje, kako vidimo, Putin i ostvaruje. Malo je onih koji su spremni naći se na mjestu Politkovske, ili sa Rusijom zaratiti zbog Gruzije ili Ukrajine. A dovoljno zastrašuje i zamisliti zatvoren plinovod u sred zime.

Ipak, korisno je znati u kakvom svijetu živimo...

Ana Politkovskaja utjecajna ruska novinarka, dopisnica Novaje Gazete, borac za ljudska prava, bila je ukrajinskog porijekla, a rođena je kao Ana Mazepa  30. kolovza 1958. u New Yorku, gdje su njeni roditelji boravili kao diplomati. Obrazovala se u Rusiji i završila novinarstvo na Moskovskom državnom univerzitetu te radila za Izvjestja, a zatim prešla u list aviokompanije Aeroflot. To joj je omogućilo da proputuje Rusijom uzduž i poprijeko. Godine 1999. suprug Aleksandar Politkovski ju je ostavio ne mogavši više izdržati njenu aktivnost i brojne prijetnje koje je primala. Ana Politikovskaja bila je majka dvoje djece.

Dolaskom Perestrojke prešla je na nezavisne medije: najprije Obščaja gazeta, a od 1999. Novaja gazeta. Poseban interes imala je prema Čečeniji. Bila je žestoka protivnica Putinovog režima te razotkrivala istinu iza Putinove politike.

I sama je često postajala sudionik vijesti pa je sudjelovala u pregovorima oko puštanja talaca u moskovskom kazalištu Dubrovka u lisopadu 2002. i dostavljala taocima hranu i piće, međutim ta kriza je završila pokoljem nevinih kao i svih ostalih, a u sjeni talačke krize u beslanskoj školi na vidjelo je izašao i slučaj trovanja Politikovske na putu onamo.

Naime tokom leta joj je poslužen otrovani čaj od kojeg joj je odmah pozlilo te je izgubila svijest, a do Beslana nije ni stigla. Politkovska je u svojim člancima jasno pokazala koga smatra odgovornim za terorističke napade i za pokolj koji svaki put uslijedi pod parolom borbe protiv terorizma. Više od njenih članaka govore jedino pokušaji da je se ušutka, a pogotovo onaj krajnji i konačni.

Prijetnje i smrt

Godine 2001. morala je pobjeći u Beč nakon ponovljenih prijetnji e-poštom od policijskog službnika, kojeg je optužila za zločine nad civilima i pogubljenje Čečena Zelimhana Murdalova.

Kako je navedeno, 2004. je za dlaku je izbjegla atentat trovanjem. Otrov joj je podmetnut u čaj koji je popila u avionu na putu za Beslan, gdje bi izvještavala o događaju i zacijelo učestvovala u pregovorima.

Ubijena je Moskvi 7. listopada 2006. dok je izlazila iz kabine lifta u svojoj zgradi u Lesnoj ulici u Moskvi, gdje je živjela u unajmljenom stanu. Njeno tijelo je u liftu otkrila jedna susjeda pet minuta nakon ubojstva i pozvala je policiju. Uz tijelo se na mjestu ubistva (kao i inače u takvim slučajevima) nalazio i pištolj tipa Makarov te četiri čahure. Riječ je o podmetnutom oružju iz kojeg zapravo nije izvršeno ubistvo. Dva smrtonosna hica ispaljena su joj u srce, jedan u rame, a jedan u glavu. Policija je tobože istraživala njeno ubojstvo, ali prvi potez bio je pljenidba njenog kompjutera na kojem je pripremala članak o mučenjima u Čečeniji.

Politkovskaja je ubijena upravo na Putinov rođendan i dok cijeli svijet izražava žaljenje i zahtijevao istragu, Kremlj je šuto. Nakon Igora Dominikova i Jurija Ščekočihina, Politkovskaja je bila treći ubijeni novinar Nove gazete, a od dolaska Putina na vlast 2000. godine, dvanaesti ubijeni novinar.

Njena "Novaja gazeta" ponudila je nagradu od gotovo milion dolara za informacije koje bi pomogle u pronalaženju počinitelja ubojstva. Sahranjena je na Trojekurovskom groblju a nije primijećen nijedan vladin službenik. Šef policije koji je angažovao ljude da je uhode osuđen je na 11 godina zatvora. Njene ubojice, Lom Ali Gajtukaev i Rustem Mahmudov osuđeni su na doživotnu robiju. Saučesnik policajac Sergej Kađikurbanov osuđen je na 20 godina zatvora.

Reakcije na atentat

Iz reakcija analitičara i medija, ruskih i stranih, vidljiv je osjećaj da je Kremlj manje-više direktno upleten u ovo kao i prethodna profesionalna ubojstva. Nakon što su održane velike demonstracije pred zgradom ruske ambasade u Helsinkiju, na kojima se okupilo oko 2000 ljudi, sljedećeg dana demonstracije su održane u Francuskoj pred ruskom ambasadom u Parizu i u Strasbourgu.

U vrijeme sprovoda Ane Politkovske, Putin je upravo slijetao u Dresden gdje je naišao na još veće kritike povezane s njenim ubojstvom. Dočekale su ga demonstracije u kojima je izraženo mišljenje da on stoji iza (ne samo ovog) ubojstva a tek na insistiranje Angele Merkel izjavio je da je to ubojstvo "nedopustivo".

Ana Politkovska je za svoj profesionalni rad i aktivizam dobila je brojne nagrade:

• 2001. Nagrada Ruskog novinarskog saveza
• 2001. globalna nagrada organizacije Amnesty International za humanitarno novinarstvo
• 2002. nagrada američkog PEN-a Freedom to Write
• 2002. nagrada Međunarodne ženske medijske fondacije za hrabrost u novinarstvu
• 2003. nagrada Lettre Ulysses
• 2003. Hermann-Kesten-Medaille
• 2004. nagrada Olof Palme (podijeljena s Ljudmilom Aleksejevom i Sergejem Kovaljovim)
• 2005. nagrada za slobodu i budućnost medija

Slava joj!

A.D.Brkić