Francuska glumica Sarah Bernhardt, rodila se u Parizu, 22. listopada 1844. kao Henriette-Rosine Bernard. Prvi put nastupila je u Comedie-Francaise sa 18 godina a nakon što je oborila s nogu Victora Hugoa, postaje "besmrtna i božanska", genij francuske pozornice. Glumila je u različitim pariškim kazalištima te u vlastitom. Slavljena je kao najveća dramska umjetnica svojega vremena.

Za njezin glas suvremenici su tvrdili da zanosi, uzbuđuje i zaluđuje. Nastupala je sve do starosti, čak i onda kada joj bolest oduzima čarobni glas i ljepotu. Nekoliko je puta obišla Europu i Ameriku, a u Zagrebu je gostovala 1899. i 1909. godine. Karijeru nije prekinula ni nakon amputacije noge u 70. godini.

Sarah se na filmu prvi put pojavljuje u "Hamletovu dvoboju" glumeći Hamleta. Kasnije još, nekoliko puta nastupa u filmovima, nadahnutim njezinim kazališnim predstavama. U svim svojim filmskim ulogama zadržala je patetiku mimike i pokreta svoje kazališne glume, ali već sama njena pojava na platnu osiguravala je komercijalni uspjeh. To se osobito odnosi na film "Kraljica Elizabeta", snimljen 1912. u Engleskoj, jedan od prvih uspješnih dugometražnih filmova.

Opsesivna predanost umjetnosti

Sarina majka Julie je u Parizu zarađivala kao kurtizana. Sara je kasnije svome imenu i prezimenu dodala slovo "H". Kada je Sarah bila mlada, majka ju je poslala u Grandchamp, augustinsku žensku školu u blizini Versaillesa. Kratko se zadržala u  "Comédie Française". Zamolili su je da napusti ustanovu nakon što je ošamarila drugu glumicu koja je gurnula njenu mlađu sestru na rođendanskom slavlju za Molière.

Napustila je Francusku te u Belgiji gdje je postala ljubavnica princa Henria  i rodila mu sina Mauricea, 1864. Nakon rođenja sina princ je predložio brak što je njegova obitelj zabranila i uvjerila Bernhardt da ga odbije i prekine njihovu vezu. Godinu dana nakon tog razočaranja i Sarah postaje kurtizana, te je u to vrijeme nabavila  lijes u kojem je spavala, tvrdeći kako joj to pomaže da bolje razumije tragične uloge. Od 1866. osigurala je ugovor sa kazalištem "Théâtre de L’Odéon" u Parizu, gdje je zabilježila svoj poznati nastup kao guslar Florentine u djelu François Coppéa "Le Passant". Izbijanjem francusko-pruskog rata prestala je nastupati, te je kazalište preuredila u bolnicu, gdje je radila kao med. sestra i brinula se za ranjenike.

Slavu je stekla po kazalištima u Europi tijekom 1870-ih, te je ubrzo postala vrlo tražena diljem Europe i u New Yorku. Godine 1872. napustila je "Odéon" i vratila se u "Comédie-Française". Jedan od uspješnijih njenih nastupa je bila uloga u Voltaireovoj tragediji "Zaïre". Putovala je i u Kubu gdje je nastupila 1887. Od 1893. do 1899. u najmu je imala kazalište "Théâtre de la Renaissance" u Parizu, te je u njemu bila producentica, redateljica i glumica.

Godine 1899. preuzela je kazališe "Théâtre des Nations" na Place du Châtelet, i preimenovala ga u "Théâtre Sarah-Bernhardt" i otvorila ga jednim od svojih najboljih nastupa, glavnom ulogom u predstavi "La Tosca" autora Victorien Sardou. Nakon toga je sljedila Racineova "Fedra", Feuilletova drama "Dalila", Gaston de Waillyev "Patron Bénic", Edmond Rostandov "Samarijanac" i Alexandre Dumasova "Dama sa kamelijama".

Njena najkontroverznija uloga je Shakespearova "Hamleta" adaptiranog u prozi. Predstava je oduševila kritičare unatoč trajanju od četiri sata. Zaradila je reputaciju ozbiljne dramske glumice i postala jedna od najpoznatijih glumica 19. stoljeća Upravljala je svojim kazalištem sve do smrti, kada ga je preuzeo njen sin Maurice. Nakon njegove smrti 1928. kazalište je zadržalo ime sve do njemačke okupacije u drugom svjetskom ratu kada je promijenjeno u "Théâtre de la Cité" zbog židovskog porijekla glumice.

Maurice je radio kao menadžer i agent različitih kazališta i umjetnika, a pod kraj upravljao je i majčinom karijerom. Nije doživio veliki uspjeh te je najčešće njegova obitelj ovisila o financijskoj pomoći majke. Oženio je poljsku princezu Maria Jablonowsku s kojm je ima dvije kćerke Simone i Lysiana.

Među Sarahinim prijateljima bilo je nekoliko umjetnika, među najistakutijim Gustave Doré i Georges Clairin, glumci Mounet-Sully i Lou Tellegen, te poznati književnik Victor Hugo. Slikar Alphonse Mucha, dio svojih najboljih umjetničkih djela bazirao je na Sarah, a zbog glumičinog bliskog i strastvenog prijateljstva sa devet godina mlađom slikaricom Louise Abbéma (1853–1927), pričalo se da su ljubavnice.

Bernhardt je pokazivala i veliki interes za našeg Nikolu Teslu, što je on odbacivao kao ometanje u radu. U Londonu 1882. se je udala za glumca grčkog porijekla Aristides Damala (u Francuskoj poznatog pod umjetničkim imenom Jacques Damala). Brak je trajao do smrti glumca u dobi od 34 godine, zbog ovisnosti o morfiju. Pod kraj braka, Bernhardt je bila u vezi sa budućim engleskim kraljem Edwardom VII, dok je još bio Princ od Walesa.
Sarah Bernhardt bila je jedna od prvih glumica nijemog filma, u kojem je debitirala 1900. kao Hamlet. Nastupila je još u osam filmova i dva biografska filma.

Godine 1905. nastupajući u Rio de Janeiru, glumica je ozljedila desno koljeno u zavšnoj sceni prilikom skoka sa parapeta u predstavi "La Tosca" (Victorien Sardou). Noga nikada nije zacijelila u potpunosti, te je 1915. odstranjena u potpunosti zbog gangrene. Nakon ovoga nastavila je karijeru koristeći u nastupima protezu, te je po završenoj turneji po Americi, vratila se u Pariz gdje je nastupala sve do smrti 1923.

I.Horvath