Princeza Dürrüşehvar  je rođena u palači Üsküdar u Istanbulu kada je Osmansko Carstvo prolazilo kroz svoju posljednju fazu. Njezin otac, kalif Abdulmecid II, otišao je u egzil u Pariz, nakon što je 1924. godine Mustafa Kemal Atatürk ukinuo kalifat .

Nakon iseljavanja obitelji u Francusku, Dürrüşehvar su tražili perzijski šah i egipatski kralj Fuad za ženu svojih nasljednika, Mohammeda Reze Pahlavija i princa Farouka. Princezi se dopao Azama Jah (1907–1970), najstariji sin i nasljednik posljednjeg nizama iz države Hyderabad, za kojeg se udala u Nici 1932. godine. Njena rođakinja Nilüfer (o kojoj smo također pisali), bila je udata za drugog nizamovog sina.


Na slici dolje je Dürrüşehvar kao curica (druga s lijeva) na vjenčanju sestre Rukiye Sabihe, 1920.

Dürrüşehvar je tada imala 18 godina i bio je znatno viša od supruga 25-godišnjeg, Azam Jaha. Njezin svekar se često na zabavama šalio na taj račun. Tada se smatralo da bi bračni savez između nizama, najbogatijeg vladara u svijetu svoga vremena, i svrgnutog kalifa Otomanskog carstva, doveo do pojave muslimanskog vladara koji bi mogao biti prihvatljiv svjetskim silama (umjesto otomanskih vladara).

Dürrüşehvar, čiji je otac odgojio ogranak osmanske monarhije dajući ženama unutar harema da se obrazuju ako to žele, bila je duboko zainteresirana za modernizaciju i reforme i vjerujući u moderno obrazovanje za žene. Postala je jako popularna javna ličnost nakon dolaska u Hyderabad. Vjerovala je da bi žene trebale zaraditi za vlastiti život a zalagala se i za uklanjanje prakse purdaha (vjerska i društvena praksa ženske izoliranosti koja prevladava među nekim muslimanskim i hinduističkim zajednicama u južnoj Aziji). Sultanija Dürrüşehvar, osnovala je sveučilište za djevojke u Hyderabadu, koje je nosilo ime Bagh-e-jahan Ara Yakutpura.

Visoko cijenjena i obrazovana dama, sultanija je tečno govorila francuski, turski, engleski i urdu, a vrijeme je uglavnom između Hyderabada i Londona, gdje je i umrla.

Philip Mason, iz indijske civilne službe, opisao ju je kao "autoritativnu osobu, zgodnu, s jasnim svijetlim očima, bijelim tenom i crvenkastom kosom ... Nitko je nije mogao ignorirati ili omalovažavati. Uvijek je imala kraljevsko držanje, a da je sudbina tako željela, bila bi jedna od velikih kraljica svijeta."

Devedesetih godina kada je otvorila bolnicu koju je osnovala u Purani Haveli u Indiji, gomila je bila odlučna vidjeti je, kličući joj kao da je najveća filmska zvijezda.


Dürrüşehvar sa suprugom Nawabom Azam Jahom

Nakon rođenja sinova Mukarrama 1934. i Muffakhama 1939. godine, preuzela je brigu o njihovom odgoju, a prinčevi se obrazuju u Britaniji i kasnije žene turske aristokratkinje. Posljednji nizam, Dürrüşehvarin svekar je kasnije zaobišao vlastitog sina i imenovao prvog unuka kao svog nasljednika na tronu.

Princeza je postala prva žena koja je otvorila zračnu luku 1940. u Hyderabadu. Zaslužna za gradnju Opće bolnice Osmania te bolnice za žene i djecu Durru Shehvar u starom gradu Hyderabadu te poznatu bolnicu Ajmal Khan Tibbiya College na Aligarh muslimanskom sveučilištu 1939. godine. U tu bolnicu je dovela najpriznatije liječnike iz Europe. Njezin posljednji javni nastup u gradu bio je kada je predsjedala ceremonijom otvaranja nizamovog muzeja 2000. godine, posljednju puta je posjetila Hyderabad 2004. godine.

Bila je vrlo razočarana stavom turske vlade prema članovima njezine obitelji nakon proglašenja republike. Unatoč tome što je bila član turske kraljevske obitelji, odbila je biti pokopana u Turskoj, budući da je je turska vlada odbila 1944. pokopati njenog oca u Istanbulu. 

Iako je imala specifičan "osmanlijski nos" sultanija Dürrüşehvar bila je izrazito lijepa žena. Umrla je u Londonu prije 13 godina, u dobi od 92 godine. Veliki fotograf Cecil Beaton bio je njome očaran i autor je naslovne slike.