Žena koja je živjela i umrla za znanost

Ne krijemo da volimo snažne žene. One koje se ne skrivaju i ne srame pokazati svoje talente. One koje se bez straha upuštaju u svakodnevne bitke i iz većine njih izađu kao pobjednice. A posebno se divimo ženama koje su u prošlosti, kada im je položaj u društvu bio lošiji no danas, pokorile polja koja su većini bila nedostižna. Divimo se „vintage“ znanstvenicama koje su stajale uz bok svojim muškim kolegama sa svojim otkrićima i dostugnućima, dokazujući da žene nisu gluplja i niža bića. One su prave zvijezde, iako su bile miljama daleko od showbusinessa. U eri u kojoj su u prvi plan isplivale osobe koje nisu talentirane ni za što osim za samopromociju, djeci treba pričati o ovakvim ženama. Iz njihovih će priča izvući mnogo bolje pouke negoli iz priča o jednoj Kardashianki.

Na današnji dan rodila se prva osoba koja je osvojila dvije Nobelove nagrade. Jedna je od dvije osobe koja je dobila Nobelovu nagradu u dva različita područja (drugi je Linus Pauling) i jedina žena koja je dobila dvije Nobelove nagrade. Njena starija kćer je također dobila Nobelovu nagradu...

 

Maria Sklodowska Curie poznata je kemičarka, a smatra se i pionirom ranog doba radiologije. Najpoznatija je po dvostrukom dobivanju Nobelove nagrade i to za fiziku 1903., te Nobelove nagrade za kemiju 1911.

Ova svjetski priznata znanstvenica rodila se u Varšavi u Poljskoj, 7. studenog 1867. godine, kada je Poljska bila dio Ruskog Carstva. 

Poznato je kako je ranija faza života Marie bila ispunjena tužnim trenucima kada joj je umrla sestra, a uskoro nakon toga i majka. Ponajviše što je život i nije baš mazio, bila je još odlučnija u tome da uspije, da napravi nešto od života. Isticala se svojom marljivošću i radnim navikama, a odbijala je čak i hranu kako bi stigla učiti. Međutim sav taj pritisak koji si je sama zadavala, nakon što je završila srednju školu, doživjela je živčani slom, što i nije bilo čudno obzirom kakav je životni tempo vodila.

Da problemi nisu tu završili dokazuje i činjenica kako se nije odmah mogla upisati na fakultet, ponajviše zbog spola pa je neko vrijeme morala raditi kao guvernanta. Uz sestrinu pomoć preselila se u Pariz te je nakon toga krenula studirati kemiju i fiziku na Sorboni, gdje je kasnije postala prva žena-predavač. Na tom istom fakultetu upoznala je i udala se za Pierrea Curiea koji je također predavao, a zajedno su radili na proučavanju radioaktivnog materijala, prije svega uranija i uranijevog smolincaZajedničko istraživanje rezultiralo je objašnjenjem da uranov smolinac sadrži neku nepoznatu komponentu, radioaktivniju od urana.  26. prosinca 1898. Marie je objavila postojanje nove tvari.

Nakon nekoliko godina rada i pročišćavanja nekoliko tona uranovog smolinca uspjeli su izolirati dva nova kemijska elementa. Prvog su nazvali polonij po Poljskoj, a drugog radij zbog jakog inteziteta radioaktivnosti. Nakon nekoliko godina neprekidnog rada i pročišćavanja nekoliko tona uranovog smolinca uspjeli su, naposlijetku, izolirati dva nova kemijska elementa.  Marie Currie, Pierre Curie i Henri Becquerel podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine. Obrazloženje Švedske akademije znanosti bilo je: "Kao priznanje za izuzetne zasluge koje su iskazali zajedničkim istraživanjem fenomena radioaktivnog zračenja, kojeg je otkrio profesor Henri Becquerel."

Marie Curie je bila prva žena koja je osvojila Nobelovu nagraduOsam godina kasnije, 1911. godine, dobila je Nobelovu nagradu za kemiju: "Kao priznanje za njene zasluge za unaprijeđenje kemije otkrivanjem elemenata radija i polonija, izolacijom radija i proučavanjem osobina i spojeva tog osobitog elementa."

Marie je napravila neobičan potez, naime, nije patentirala proces izolacije radija, i tako su ga znanstvena društva mogla neometano istraživati.

Bila je prva osoba koja je osvojila dvije Nobelove nagrade. Jedna je od dvije osobe koja je dobila Nobelovu nagradu u dva različita područja (drugi je Linus Pauling) i jedina žena koja je dobila dvije Nobelove nagrade.

Nakon muževljeve smrti navodno je bila u vezi s fizičarom Paulom Langevinom, oženjenim čovjekom koji je ostavio svoju ženu, što je rezultiralo novinskim skandalom, kojeg su potaknuli Marienim akademski protivnici kako bi okaljali njen ugled. Unatoč njenoj slavi cijenjene znanstvenice koja je radila za Francusku, stav javnosti naginjao je ksenofobiji – ona je bila strankinja iz nepoznatog područja (Poljska se još uvijek promatrala kao zemljopisno područje pod vlašću ruskog cara), koje je bilo poznato po židovskoj populaciji (Marie je bila ateist, odgajana kao katolik, no to izgleda, nije bilo važno). Francuska je u to vrijeme još uvijek osjećala posljedice afere Dreyfus, tako da je efekt skandala na javnost bio još uočljiviji. Kao čudna podudarnost pojavljuje se činjenica da je unuk Paula Langevina oženio unuku Marie Curie.

Tijekom Prvog svjetskog rata zagovarala je upotrebu mobilne radiografije u liječenju ranjenih vojnika. Odmah nakon početka rata unovčila je svoju i muževu zlatnu medalju Nobelove nagrade za ratne napore. Godine 1921. putovala je SAD-om, gdje je bila trijumfalno dočekana. Tu je željela prikupiti sredstva za istraživnje radija. U svojim kasnijim godinama, bila je razočarana velikim brojem liječnika i proizvođača kozmetike koji su koristili radioaktivne materijale bez opreza.

Marie Curie je umrla 1934. godine u lječilištu Sallanches pored Passyja. Uzrok smrti bila je leukemija, najvjerojatnije uzrokovana prevelikim izlaganjem radijaciji tijekom višegodišnjeg istraživanja. Godinu dana nakon smrti Marie Curie, njena starija kćer, Irene Joliot-Curie i njen suprug Frédéric Joliot, dobili su Nobelovu nagradu za kemiju.

Pepeo Marie Curie je 1995. godine premješten u pariški Panteon.

 

A.D.Brkić

 
 

 

Komentari

Ostali članci