Hirotoshi Itoh 51-godišnji je japanski umjetnik koji je 1982. godine diplomirao na tokijskoj Akademiji likovnih umjetnosti. Nakon diplome vratio se u svoj rodni Matsumoto te počeo raditi kao zidar u obiteljskoj tvrtki. Prije negoli je kamen postao fokusom njegova rada, nekoliko je godina eksperimentirao s metalom. Koristeći kamenje koje je pronašao u rijeci u blizini svoga doma Itoh kreira skulpture u kojima spaja originalan oblik i tvrdoću materijala s iznenađujućim elementom humora i zanimljivom teksturom, a kolekciju je nazvao Užici paradoksa (Pleasures of paradox).


I upravo u tome leži tajna Itohovog genija – on svojim radovima mijenja percepciju ljudi i pretvara ga u nešto sasvim suprotno pravoj naravi kamena. Poneke komade vješto obrađuje oblikujući ih u tkaninu, knjigu, kruh ili pulover, dok druge tek „otvara“  uz pomoć patentnih zatvarača, otkrivajući što se krije u njihovoj nutrini. Kamenje tako postaje novčanik, pernica, pa čak i nasmijano lice. Sam umjetnik skromno kaže da je počašćen kada njegove umjetnine kod publike izazovu smijeh ili barem izmame sitan osmijeh na lice.


Itohova mašta uistinu fascinira i ostavlja bez daha, a ono što je posebno čarobno jest to što ideji o tajnom životu neživih tvari daje novi polet. Tko nije kao dijete maštao o tome da se, samo jednom riječju, njegov plišani medo pretvori u pravog i progovori, proučavao stijene tražeći lica u čudnim grimasama ili izmišljao priče o životu kojeg žive kućanski aparati jednom kad ukućani odu na počinak? Djela Hirotoshija Itoha bude tu dječju stranu u nama – osobno sam zabrinjavajuće dugu piljila u fotografiju s tri nasmijana kamena i zamišljala kako bi bilo sjajno imati ih doma, samo da još i propjevaju, pa me bude dobro raspoloženu svako jutro.

Britanski glazbenik Brian Eno jednom je prilikom: "Uvijek sam umjetnost smatrao laži, zanimljivom laži. I slušao bih tu 'laž' te pokušavao zamisliti svijet u kojem ta laž postaje istinita... kakav je to svijet, i što bi morali učiniti kako bi iz ovog svijeta ušli u taj svijet." Hiroshijeva umjetnost na prvu prozremo kao laž – ali neodoljivu, zabavnu i duhovitu, koja svijet uistinu čini ljepšim.


Budući da se radi o suvremenom umjetniku koji koristi dobrobiti moderne tehnologije, njegovi radovi mogu se razgledati i na internetu: deviant koju redovito osvježava. Jedva čekam da vidim što je sljedeće dosanjao i kakav je život namijenio nekom novom kamenju.

 

Daria Validžić