Ma neka kapitalista. Naročito onakvih poput Götza Wernera, vlasnika DM-a koji je istaknut altruist i kod kojeg blagajnica ima plaću 8.000 kuna ili vlasnika Nikea ili Billa Gatesa... No to je jedan sasvim drugačiji mentalni sklop od ove stoke koja se voli smatrati kapitalistima u Hrvatskoj. I razlika između kapitalista u Njemačkoj ili Americi i Ivice Todorića u Hrvatskoj, je u tome što se Njemac ili Amer – koliko god moćni bili – moraju pridržavati njemačkih ili američkih zakona.

U Hrvatskoj zakoni moraju pridržavati Todorića a pridržavati ih se moraju samo oni najsiromašniji oni koji jedva krpe kraj s krajem...i stvarno ne shvaćam da to nikome nije čudno! Ta inverzija, dostojna šibicara na autobusnom, a ne ozbiljne vlade i Ustava koji nas proglašava socijalnom državom, osnovna je pretpostavka za uzgoj hodajućih bogova tranzicije koji su popljačkali i oteli sve što su mogli, uništili i razbolili sve zdravo, radnike tretirali kao roblje..e da njih da svakako treba očuvati. Za primjer djeci. E moji Hrvati... Crni Hrvati...

Izgubljena arbitraža za Inu koštat će 30 milijuna dolara. Razlog zašto smo izgubili spor je nefunkcioniranje hrvatskog pravosuđa koje ne može reći u šest godina je li jedan čovjek, kriv ili nevin. No kada se radi o deprivilegiranoj osobi (samohranoj majci bez alimentacije, nezaposlenom...) hrvatsko pravosuđe reagira brzinom svjetlosti. Kada treba stvarati novu sirotinju i sivilo, odreže se presuda pa tko živ 'ko mrtav. Kada se sudi pravim lopovima, koji su ovu zemlju UPROPASTILI, tu se već dosta teško dogovoriti da li su krivi. 

Neplatiša koji je živio od državnih poticaja

Lex Agrokor, zakon koji, za razliku od onih ranijih, nema niti mimikrijsku ambalažu, već mu je jedina svrha da se "pridržava Ivicu Todorića", i to u svim aspektima njegove propasti. Da se ne bi dodatno uznemirio, ne dira ga se u dvorcu u kojem živi iako je i taj njegov dom, tek jedan u nizu pogodovanja kakvih da je imala gđa Nada Bosnić iz Zadra, barem 0,1%, možda bi bila dobar primjer ženskog poduzetništva. (U trenutku kada je Vlada sve svoje kapacitete koncentrirala na spašavanje Agrokora i njegovih dobavljača, eksplodirali su joj u lice problemi u dvije državne tvrtke - Borovu i Petrokemiji! Ali eto...ne može vlada "baš sve radnike spašavati")

Po  lokacijskoj dozvoli i urbanističkom planu, dvorac Kulmer u kojem još uvijek živi "poslovni genije"  koji je napravio minus veći od ratne štete, imao je biti "objekt javne namjene u zoni zaštićenog zelenila", ali ga je obitelj "poslovnog genija", nakon misteriozne (bagatelne) kupnje s kojom grof Kulmer nije bio baš presretan, koristi kao svoj dom. Njihov dom je nepovrediv, naravno, na koliko god je suza i živčanih oboljenja izgrađen. Bijedan dom gđe Nade Bosnić je povrediv iako žena nema drugog. I iako mu je kvadratura i više nego skromna i nije izgrađen u zoni zaštićenog zelenila....

Na sličan način "poslovni genije" je gradio sve svoje domove širom Hrvatske - dodijeljena mu je koncesija na JAVNU plažu ispred lovranske vile, da bi je on ogradio žicom i pretvorio u privatno kupalište dugačko nekoliko kilometara; i pošumljene zone Mljeta, i strme padine Biokova, otok Smokvica, također s koncesijom, također privatan, s čijih su pitoresknih obala tjerani i ribari… Čak niti koncesiju Ivica Todorić nije plaćao ali je zato posjedovao privatni aparat opremljen državnim pridjevima. Privatne gradonačelnike, privatne premijere, privatne ministre unutrašnjih poslova i ostali primjerci iz kolekcije batlera koji su, uz bijele rukavice i srebrne pladnjeve, nosili važne državne ingerencije. 

Gospođa Nada koja je od bijedne mirovine, blokirana, ovršena i nadpolovično isplatila stan je ostala bez njega

U isto vrijeme gđa Nada Bosnić koja već 46 godina živi u stanu u Zadru, ostaje bez svog jedinog doma radi duga od 13.000 kuna!!! Vlasnik stana je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, od 71. do 94. uredno je plaćana najamnina do trenutka kad gđa Nada ostaje bez posla, živi od socijalne pomoći i ne moze plaćati najamninu, HZMO joj raskida ugovor, ali uredno nastavlja slati uplatnice.

Gđa Nada u međuvremenu dobiva bijednu mirovinu i skida joj se 1/3 za najamninu, 2007. HZMO je tuži o čemu ona ne zna ništa jer živi u teškom siromaštvu i isključenosti, a 2013. Sud donosi presudu o predaji nekretnine. Ne znajući za išta, ona 2014. u DUUDI-ju predaje zahtjev za otkup stana, oni kažu da se 2015. trebaju donijeti posebni akti, kojima će se definirati pravo otkupa stanova, do danas nije dobila odgovor.
 Ne znajući više kako da ostvari svoje pravo na stan, koji je više od pola otplatila...dok je jadna žena bila na sudu, provalili su joj u stan i izbacili njezine stvari! Nema niti privremeni smještaj, a Centar za socijalnu skrb u Zadru dodijelio joj je jednokratnu pomoć.

Eto dragi moji Hrvati, moglo bi se reći da je s Todorićem i gospođom Nadom, barem u prvoj etapi, dovršena kružna evolucija hrvatskoga kapitalizma: od privatne uzurpacije javnoga dobra do javnog preuzimanja privatnoga sloma. Od nezaposlenosti do beskućništva i nervnog sloma za gospođu Nadu.

Tko nam je ovaj puta skrivio ove grozote? Mislim...znamo tko je bio kriv do '90. i tko je mažnjavao svu lovu a šta sad? Tko je mažnjava sada? Vjerujte, što duže ovo sve gledam to se više sablažnjavam nad općim mukom svih vas.


Alma Draganić-Brkić

Izvori podataka:
agencije
zadarski.slobodnadalmacija.hr
Živi zid Zadarska županija