Najprominentniji prorok prošlog stoljeća je bez sumnje Edgar Cayce (1877. – 1945.). On je najbolje dokumentirani vidovnjak do sada. Edgar Cayce, poznat kao "Spavajući prorok", je izveo 14 306 ‘čitanja’ tijekom spavanja u izmijenjenom stanju svijesti i sve su ‘interpretacije’ dokumentirane. Deseci knjiga napisanih o njemu postigli su milijunske naklade, a njegovom životu i sposobnostima posvećeno je nebrojeno članaka po novinama, priloga u radijskim i televizijskim emisijama. I to od 1900. godine do danas.

Život Edgara Caycea napisan kao predgovor knjige njegovog sina Edgara Evansa. Slavni sin slavnog oca nastavlja:
· „Sve ovisi o stavu. Većina njegovih suvremenika poznavala je Edgara Caycea kao vrsnog fotografa. Za drugu grupu ljudi, većinom djece, bio je omiljeni učitelj u dopunskoj nedjeljnoj školi. Za obitelj, bio je divan otac i odan suprug."

„Uspavani“ Cayce bio je posve drugačija osoba. Bio je vidovnjak, poznat tisućama ljudi svih socijalnih slojeva. Mnogi su mu s razlogom bili zahvalni na pomoći, uvjereni da im je upravo on spasio život, u trenutku kada se sve činilo izgubljenim. „Uspavani“ Edgar Cayce bio je poznati dijagnostičar, prorok i izuzetni tumač biblijske baštine.“


Kako je skužio da je vidovit

Još kao dijete, na farmi blizu Hopkinsvillea, u državi Kentuckv gdje je rođen 18.03.1877, Edgar Cayce je pokazivao moć osobite percepcije, koja je nadaleko premašivala normalne aktivnosti pet osjetila. Sa šest ili sedam godina govorio je roditeljima da može vidjeti i komunicirati s rođacima koji su davno umrli. Njegovi roditelji su to pripisivali aktivnoj imaginaciji i mašti usamljenog djeteta, ali njihov sin je kasnije pokazao nešto još neobičnije, moć učenja u snu.

Spavajući nad školskim knjigama razvijao je skoro fotografsku memoriju.
 Kada je 1898. navršio 21 godinu obolio je od paralize mišića na ždrijelu i prijetio mu je potpuni gubitak glasa. Kako mu liječnici nisu mogli pomoći, pokušali su ga liječiti hipnozom, ali ni to nije donijelo koristi.

Kao posljednju nadu, Edgar je zamolio prijatelja da ga dovede u stanje nalik na hipnotički san, slično onome kada je kao dijete u snu memorirao školsko gradivo. I čim je pao u samoinducirani san Edgar je sam svladao svoju bolest. Spavajući odredio je medikamente i terapiju koji su mu vratili glas i izliječili ga od poteškoća s grlom.


Nekolicina liječnika iz Hopkinsvillea i Bowling Greena (Kentuckv), iskoristila je njegov jedinstven dar i zatražila od njega dijagnoze za njihove pacijente. Uskoro su otkrili da Cayce treba znati samo adrese i imena pacijenata da bi ih potom mogao liječiti telepatski, utječući na njihov duh i tijelo, bez obzira gdje se nalazili. Mladi liječnik dr. Wesley Ketchum izvijestio je o toj paradoksalnoj proceduri Društvo kliničara u Bostonu. Časopis „The New York Times“ donio je 9. listopada 1910. godine o tome članak na dvije stranice s velikim naslovom i slikama. Bio je to početak medijske slave Edgara Caycea.

Postao je vrlo popularan zbog svojih medicinskih ‘očitanja’, jer je mogao sa skoro sto postotnom točnošću dijagnosticirati bolest svojih pacijenata. U većini slučajeva je čak i spomenuo ime i adresu liječnika koga treba konzultirati! Sve to dok je bio u stanju transa znajući samo ime pacijenta koga nikada ranije nije sreo!



Otkrivši svoje sposobnosti u kratkom vremenskom razdoblju postaje najpoznatiji iscjelitelj SAD-a. Samo izlječenje bi započinjalo utvrđivanjem imena bolesnika da bi potom „uronio“ u hipnotički san. Pitanjima koje postavlja žena jednog njegovog šegrta je nastojao doći do analize bolesti i pronalaska lijeka. 

Pročitavši odgovore koje je zabilježio njegov tajnik i kombinirajući to sa vizijom, Cayce bi dolazio do zaključaka. 

Ušavši u svijet metafizike i filozofije shvatio je da je kroz hipnozu možda došao do sposobnosti kako čitati mitsku knjigu beskrajne kolektivne mudrosti „Akaški zapis“. On u to osobno i nije baš vjerovao, no njegovo tadašnje okruženje ga je navodilo na takvu pomisao.

Bio je veliki zaljubljenik u drevne civilizacije kao što su Egipat i Atlantida, te je ponudio brojna dotad nepoznata tumačenja o artefaktima koji se tiču istih.

Pogodio je i brojne klimatske promjene koje se trenutno zbivaju i to u najsitnije detalje. Sve u svemu, njegov talent za brojne nekonvencionalne znanstvene metode sigurno nije došao od nigdje i vrlo vjerojatno je to da je on zbilja uspio ovladati nekim nepoznatim izvorom svih informacija.

U kasnijim danima svoje karijere, počeo je prenositi informacije o prošlim civilizacijama, kao one o kulturi Egipta i Atlantide, a predvidio je i događaje u budućnosti ovog planeta koji su postali poznati kao ‘promjene Zemlje’.

Sam Edgar Cayce je osnovao “Asocijaciju istraživnja i prosvijetljenja Association for Research and Enlightenment’ (A.R.E.) kako bi se sačuvalo njegovo naslijeđe. Ta organizacija još uvijek postoji i vrlo je aktivna. Caycea su studirali vrlo detaljno, a posvećeno je tom mističnom čovjeku više od tristo knjiga.



Danas je Edgar Cayce još uvijek zagonetka za mnoge ljude, jer se već veliki broj njegovih predviđanja pokazao točnim, a mnogi su znanstvenici, uglavnom arheolozi i egiptolozi naučili kako njegove informacije treba uzimati vrlo ozbiljno i koristiti ih kao svjetionik u svojim znanstvenim pokušajima.



Cayce je sugerirao kako će godine između 1958. i 1998. biti vrijeme velikih promjena, globalne transformacije. Te promjene ne bi značile kraj svijeta, već bi bile glasnici Novog doba i duhovnih transformacija. Sama Zemlja bi prolazila kroz enormne promjene u formi jakih potresa, erupcija vulkana, pojačane sunčeve aktivnosti, dramatičnih promjena mustri klime, masovnog potapanja kopna, što će kulminirati u pomaku polova.

 Dramatične se promjene stvarno događaju, a nagli porast prirodnih katastrofa se širi Zemljom. Na sreću, jedan od najjaćih argumenata kojeg je Cayce koristio, je bio onaj o nepredodređenoj budćnosti, jer ona zavisi u velikoj mjeri o intenciji čovječanstva za oblikovanje vlastite budućnosti. U tom smislu je ostavio otvoren prostor i za drugačije rezultate vlastitih predviđanja.



"Spavajući prorok" je djelomično gledao u davnine ljudske povijesti i dao detaljne informacije o starim civilizacijama kao što je egipatska.

Stotine njegovih zapisa je diskutiralo izgubljeni kontinent Atlantidu, koji je potonuo 10.500 godina prije n.e. tijekom globalne kataklizme, poplave koju je prouzročilo pomicanje polova Zemlje. Opisao je civilizaciju Atlantide kao najnapredniju civilizaciju u ljudskoj povijesti. Spomenuo je i dvoranu zapisa, biblioteku znanja Atlantide, koju su spasili nakon poplave preživjeli s potopljene Atlantide i pohranili na dva mjesta na Zemlji, jedno od njih se nalazi između lijeve šape Sfinge i Nika na Giza visoravni, a drugo mjesto je meksički Yucatan poluotok Maya. 

Prema Cayceu, Veliku piramidu (piramida Keopsa ili Kufua) na Giza visoravni u Egiptu je izgradio 10.500 prije n.e. Toth iz Atlantide, koga su Grci poznavali kao Hermes Trismegistusa i visokog svećenika RaTa, obojica preživjeli s Atlantide. Izgradili su Veliku piramidu kako bi sačuvali kulturu Atlantide. Edgar Cayce je objasnio kako je on sam reinkarnacija RaTa, visokog svećenika koji se pridružio konstruiranju Velike piramide.

 Prema Cayceu, većina je današnje znanosti i tehnologije jednostavno ponovno otkrivanje tehnologija koje su nekoć pripadale kulturi Atlantide. Bitovi i dijelovi znanja Atlantide su bili čuvani kao tajna u tajnim društvima, kao što su Slobodni zidari. Mnogo je originalnog znanja međutim izgubljeno, no temelji te nove znanosti su sačuvani u staroj vrsti znanosti poznatoj kao “sveta geometrija” koja se sada rekonstruira. 

Leonardo da Vinci je bio član takvog tajnog društva, koja su tijekom moderne povijesti očuvali vrstu svete geometrije u svojim umjetničkim formama. Rimska katolička crkva je zabranila to pogansko znanje, kako bi sveti tekstovi Biblije bili jedini potrebni i dozvoljeni.

Unos:

D.Stern

Izvor:

knjiga "Svjetske misterije i tajne" - Ratko Martinović