Henri de Toulouse-Lautrec -nenadmašan kroničar pariškog noćnog života

Jedna od najupečatljivijih ikona tzv. Le Belle Époque, nenadmašni kroničar pariškoga noćnog života, Toulouse-Lautrec, bio je ne samo slikar koji je poslije nadahnuo Picassa, Matissea i foviste, nego i umjetnik koji je ponajviše pridonio priznanju plakata kao punopravne likovne discipline.
 

Slavni francuski slikar Henri Marie Raymond de Toulouse-Lautrec-Monfa bio je malen rastom, ali golem po svojem umjetničkom talentu.

Rodio se 24. studenoga 1864. u južnofrancuskome mjestu Albi, kao sin grofa Alphonsea Charlesa Jean Marie (1838.-1913.), koji se oženio svojom sestričnom groficom Adele Zoë Marie Marquete, rođenom Tapié de Céleyran (1841.-1930.). Brak Henrijevih roditelja kratko je trajao jer su počeli odvojeno živjeti nakon smrti mlađeg brata Richarda Constantinea (rođen 1867., umro u kolovozu iduće godine), a grof Alphonse uživao je opravdanu reputaciju ekscentrika koji često mijenja mjesto boravka i nema blizak odnos sa sinom. Henri je naslijedio očevu grofovsku titulu. Radilo se o uglednoj obitelji, koja je porijeklo vukla još iz srednjeg vijeka. Moćni grofovi od Toulousea bili su još u 13. stoljeću jedni od najvećih feudalaca u Francuskoj. Nosili su titulu jednog od 12 paireova Francuske, što je bila najviša aristokratska titula. Na krunidbama francuskih kraljeva, grof od Toulousea tradicionalno je imao čast nositi kraljeve ostruge.

Međutim, aristokratsko porijeklo, Henriju je donijelo i nesreću. Naime, za ženidbe u tom staležu bilo je karakteristično sparivanje bliskih rođaka. Tako su Henrijevi roditelji bili u rodu (Hanrijeve dvije bake bile su sestre). Izgleda da je upravo to bio uzrok njegovih zdravstvenih problema. Njegova bolest danas se ponekad naziva "Toulouse-Lautrecov sindrom". Naime, već dok je bio dječak pukle su mu obje bedrene kosti. Problem je bio u tome što one nakon loma nisu pravilno zarasle. Henriju su noge prestale rasti, tako da je dosegao visinu od samo 154 centimetra. Imao je torzo odraslog muškarca, a noge su mu navodno bile duge samo 70 centimetara. Postoje navodi da je imao i neobično velike genitalije. Pretpostavlja se da je Henrijev neuobičajen izgled utjecao na njegov stil u slikarstvu. Naime, grof Henri često je ljudske likove prikazivao s neobičnim proporcijama i oblicima tijela. 

Danas ga se smatra jednim od najboljih francuskih slikara, a njegove se slike prodaju za desetke milijuna dolara.

Toulouse-Lautrec u svojim je portretima i prikazima noćnih zabava postizao neposrednost i trenutačnost fotografske snimke, "zaledivši" prizor u trenutku atraktivne ili "odlučujuće" geste. 

Takav umjetnički postupak bio je idealan i prilikom prelaska na medij koji će mu osigurati slavu - plakat. Već u prvom grafičkom rješenju u tehnici litografije, oglasu za njegov omiljeni lokal "Moulin Rouge" (1891.), Toulouse-Lautrec je iskazao iznimno umijeće oblikovanja plakata. Središnje postavljeni lik plesačice La Goulue u crvenoj bluzi i neizbježnim crnim čarapama istaknut je sivom siluetom plesača Valentina u prvom planu i zatamnjenim frizom promatrača u pozadini.


Iako londonska podružnica galerije Goupil održava 1898. dotada najveću izložbu Toulouse-Lautrecovih ostvarenja, umjetnik sve više osjeća posljedice neuredna života, posebice alkoholizma (rado je konzumirao apsint, žestoko piće koje je poslije zabranjeno) i sifilisa, tako da 1889. tri mjeseca provodi u umobolnici u Neuilliyu. Iako je i njezina majka na umoru, Henrijeva majka Adele preuzima brigu o sinu koji posljednje mjesece života provodi u obiteljskom dvorcu i umire na majčinim rukama 9. rujna 1901. Prethodno je uspio okupiti i popisati svoju slikarsku ostavštinu te se, zahvaljući velikodušnosti njegove majke, 1922. ustanovljava Muzej Toulousea-Lautreca u njegovu rodnom mjestu Albi.

A.D.Brkić

 

 
 

 

Komentari

Ostali članci