Manitas de Plata obogatio se u Sjedinjenim Državama nakon izložbe fotografija u New Yorku koju je organizirao njegov prijatelj Lucien Clergue. Svoj prvi album snimio je u kapeli Arlesu u Francuskoj, on ga je proslavio kod američke publike pa nastua i u Carnegie Hallu u New Yorku 24. studenoga 1965. Obišao je svijet od 1967. Sa čuvenom flamenco plesačicom Ninom Corti. Godine 1968. svirao je na Royal Variety Performanceu u Londonu.

“Le professeur,” znao je reči Manitas “c’etait moi.” [“Samouk sam.”]

Svira na terasama kafea na jugu Francuske i brzo postaje popularan, jer na njegov nastup redovito dolaze poznati umjetnici Jean Cocteaua, Pablo Picaso, Salvador Dali i Brigitte Bardot. Kasnije ga fotograf Lucien Clergue preporučuje američkim producentima i uskoro nastupa U Carnegie Hallu u New Yorku. Godine 1967. de Plata je nastupao na pozornici dok je Salvador Dali istovremeno slikao pored njega, inspiriran glazbom... Gledala ih je mlada Brigitte Bardot koja je kasnije rekla: "Manitas je utjelovio „joie de vivre“ i bezbrižan stav moje mladosti“.

Manitas de Plata se danas smatra najpoznatijim europskim romskim glazbenikom u svijetu, ostvario je velike uspjehe i planetarnu karijeru sa 80 snimljenih ploča i 93 milijuna prodanih nosača zvuka širom svijeta. Postao je prepoznatljiv zbog svog munjevitog stila, svirajući zamršene flamenco melodije na osebujan i originalan način koji je prkosio svim glazbenim konvencijama.

Nije bio siguran koliko ima djece cheeky

Bio je ogroman ženskaroš, obožavatelj luksuznih automobila i kocke, no ipak je uzdržavao cijelo “svoje pleme” -više od 80 osoba: žene, djecu, stričeve, nećake, tako da mu ništa nije ostalo pred kraj života.

Kako je i sam priznao, imao je nekoliko "nezakonitih žena" i nije bio siguran oko točnog broja djece kojoj je bio otac no pretpostavlja se između 13 i 28!!! Imao je djecu posvuda; u Francuskoj, Španjolskoj…

Njegov prvi američki koncert u Carnegie Hallu u New Yorku 1965. godine, komentirao je kritičar Robert Shelton u New York Timesu napisao: "Zvuk njegove gitare je dug a njegova tehnika izuzetna! On je vladar flamenca. “

Picassu je Manitas nalikovao na matadora. Bio je vitak, s lijepim, ispupčenim licem i bujnom kosom. Podigao bi desnu nogu na stolicu i, bez riječi, počeo je svirati svoju španjolsku Ramirez gitaru. Pokretao bi samo ruke, a stajao potpuno mirno. Ubrzane arpeggiove označavao je bubnjastim udarcima o tijelo svoje gitare. S vremena na vrijeme, dramatično bi podigao desnu ruku u zrak dok je svirao melodiju u cijelosti s lijevom rukom. Ponekad bi spustio gitaru i počeo plesati, izvodeći flamenco pokrete koji govore rukama i gracioznom preciznošću.

Na kraju izvedbe, držao je gitaru ispred sebe, kao da instrumentu poklanja  pljesak, koji bi se prolomio prostorom. Nikad nije naučio čitati ili pisati, a godinama je svirao samo na romskim okupljanjima u Francuskoj i Španjolskoj. Kao dijete inspirirao ga je francuski gitaristički virtuoz, također Rom -Django Reinhardt. Iako je rijetko svirao jazz melodije kao Reinhardt, de Plata je ponekad improvizirao oko standardne ritmičke strukture flamenca, uznemirujući mnoge tradicionaliste.

Mnogi članovi njegove obitelji bili su i poznati flamenco glazbenici
De Plata je bio prvenstveno solo umjetnik, ali često je nastupao s članovima obitelji. Nekoliko njegovih sinova i nećaka formirao je Gipsy Kings, poznati flamenco crossover bend, osamdesetih godina. Tonino Baliardo, jedan od njegovih sinova, glavni je gitarist grupe.

Na vrhuncu svoje slave 1970-ih, Manitas de Plata je svirao više od 150 koncerata godišnje. Posjedovao je Maserati, Lamborghini, Rolls-Royce i Mercedes-Benz, a njegovi su obožavatelji bili su Marlon Brando, Elizabeth Taylor, Charlie Chaplin...

Podupirao je čak 80 članova svoje šire obitelji, ali kako je primijetio u 2011. godini, "Uvijek sam živio dan za danom -svaki kao da mi je zadnji". Njegov nećak Ricao Bissiere rekao je da je njegov ujak bio gotovo bez novca kad je umro nakon što je potrošio svoje bogatstvo na " rulet, fancy automobi, izlaske i lijepe žene. "

Manitas de Plata umro je u domu umirovljenika u Montpellieru 6. studenog 2014. godine.

• Juerga! (1963, Philips, 844 535 PY)[7]
• Flamenco Guitar (1965)
• Flamenco Guitar
• Manitas de Plata - The world's greatest living flamenco artist (1966, Phillips, BL 7787)
• Manitas et les siens (1967, Columbia Records, FL 363)
• The Art of the Guitar (1968, Everest Records, SDBR 3201)
• La guitare d'or de Manitas (1970, Columbia Records, S 63915)
• Et Ses Guitares Gitanes (1972, CBS, S65020)
• Excitement of Manitas De Plata (1973, RCA Camden, CDS 1139)
• Hommages (1973, Embassy Records, S EMB 31003)
• Soleil des Saintes-Maries (1978)
• Feria Gitane (1994)
• Olé (1994)
• Manitas de Plata at Carnegie Hall (1995)
• Flaming Flamenco (1997)
• Manitas de Plata (1998)
• Camargue de Manitas (1999)
• Guitare D'Or Manitas de Plata (1999)
• Flores de mi corazon (1999, Troubadour Records)
• Guitarra Flamenco (2001)
• Manitas de Plata y los Plateros (2004)

A.D.Brkić