Temelj jedinstva hrvatske države svakako je jezik, upravo hrvatski, a ne bilo koji drugi. On oblikuje opće građansko, kulturno i obazovno prostranstvo. A kakvo je jezično stanje danas u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj? Poštujemo li svoj službeni jezik u svakoj pisanoj i govornoj situaciji, u jezičnoj teoriji i praksi? Čitajući dnevni tisak ili javne natpise na trgovima i trgovinama, osluškujući govor naš svagdašnji teško uočiti u kojoj smo i čijoj državi!?

U doba hrvatskog narodnog preporoda vodila se bitka za naš materinski jezik, tada je nastala i hrvatska himna, a misao-vodilja hrvatskih i europskih intelektualaca bila je rečenica: Prava je domovina ustvari jezik!

Postali smo nekako ravnodušni – i prema jeziku, i prema narodu i prema domovini!

Ljubav prema jeziku nalik je zaljubljenosti, onako u prolazu, prigodničarski kao da možemo opstati bez njega.

Lijepo nas poučava pjesnik Preradović:
Po njemu te svijet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva.
Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiri za njega!
Po njemu si sve što jesi:
Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svoga cvijeta
U naroda silnoj smjesi.
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka.
U prošasti sjena puka,
Ubuduće niti sjena!

Deklaracija o kulturnoj različitosti, u članku 5. navodi: »…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na materinskome jeziku…« Materinski jezik je termin kojim označavamo prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji.
Dominantni jezici istiskuju manjinske jezike

Stručnjaci tvrde da je znanje materinjeg jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja, a istraživanja pokazuju da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće. Osim uloge komunikacijskog sredstva i prijenosnika društvenih vrijednosti i identiteta, jezici mogu utjecati i na gospodarski razvoj. Istraživanja pokazuju kako polovici od šest tisuća svjetskih jezika prijeti nestanak u idućih nekoliko naraštaja, jer polovicu svih jezika govori samo deset tisuća i manje govornika, a čak četvrtinu samo tisuću osoba.

Obrazovni sustavi širom svijeta i Internet zanemaruju tisuće jezika, što ugrožava i bogatstvo ljudskog znanja. Prema “Atlasu svjetskih jezika kojima prijeti nestanak” dominantni jezici poput engleskog, francuskog, španjolskog, ruskog i kineskog sve brže i više potiskuju manjinske jezike. Jezična raznolikost neodvojiva je od biološke raznolikosti, pa je gubitak samo jednog jezika gubitak za ukupni životni potencijal na zemlji, navodi UNESCO, ističući svoju presudnu ulogu u promicanju normativnih i provedbenih strategija i aktivnosti u očuvanju jezika.

Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje, ističe UNESCO, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim karakteristikama. Stoga nas Međunarodni dan materinskog jezika podsjeća na niz moralnih i praktičnih obveza kojima možemo očuvati jezičnu raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.
Evo za kraj ove prigodnice i jedan jezični savjet na temu materinskog jezika: što je pravilno – materinji ili materinski? U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku pronaći ćemo oba izraza, uz riječ majčinski ili materin. Sufiksalnom tvorbom nastale su riječi: sestrinski, manjinski… dakle na isti način izvodimo i riječ materinski, koju možemo pronaći i u službenom hrvatskom pravopisu. Iako u hrvatskome jeziku  supostoje dva oblika, nisu ravnopravni, zato budite oprezni. Izraz *maternji je srbizam i nije nam potreban jer  možemo reći: primjerice, materinski i materinji jezik, ili materinska, materinja ili majčinska ljubav…

Neka nas taj osjećaj materinske privrženosti vodi ususret jeziku, narodu i domovini u sve dane!

Marija Pepelko, prof.