Ljubiša Samardžić rođen je 19. studenog 1936. u Skoplju u obitelji rudara. Rano je ostao bez oca. Divio se majci koja je s mizernom rudarskom penzijom izvela na put troje djece. Iz takvog djetinjstva shvatio je, kako je sam rekao - da sirotinja nije najstrašnija stvar koja se može desti u životu. Siromaštvo ga je naučilo dobroti i solidarnosti, koje će, presudno utjecati na njegov život i karijeru. Zahvaljujući velikom glumačkom talentu postao je istaknuto i nezaobilazno ime u jugoslavenskoj i srpskoj kinematografiji, ostavljajući iza sebe brojne nezaboravne uloge u filmu i televizijskim serijama. Ali kada je morao birati fakultet, gluma nije bila njegov prvi izbor već pravo. Diplomirao je (ipak) na Akademiju za pozorište, film i radio i televiziju u Beogradu. Briljirao je u tri žanra: ratnim filmovima, komedijama i dramama.

Kritičari su ga hvalili, publika željela, a talent nije dao mira. Ne postaje se legenda tek tako.
Od 1960. do danas ostvario je više od 70 filmskih i televizijskih uloga, surađivao sa svim jugoslovenskim režiserima, a onda krajem devedesetihje  i sam preuzeo režisersku palicu.
Prvu ulogu igrao je 1961. u filmu "Igre na skelama", a potom i niz drugih u filmovima "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo", "Bombaši", "Sutjeska", "Ljubavni život Budimira Trajkovića", "Lude godine", "Rad na određeno vrijeme", "Moj tata na određeno vrijeme", "Nije lako s muškarcima", "Magareće godine", "Ubojstvo s predumišljajem", "Nataša", "Konji vrani"… U bogatoj televizijskoj karijeri igrao je u serijama "Vruć vjetar", "Povratak otpisanih", "Kuda idu divlje svinje", "Bolji život", "Policajac s Petlovog brda", "Jesen stiže, dunjo moja"... Posljednja uloga koju je ostvario bila je u seriji "Miris kiše na Balkanu" 2011., koju je i režirao.

Njegov redateljski prvijenac bila je drama o bombardiranju SR Jugoslavije 1999. "Nebeska udica", a potom je režirao i filmove "Nataša", "Ledina", "Konji vrani"...
Karijeru Ljubiše Samardžića pratila je jedna posebna suradnja sa kolegicom Milenom Dravić.  Prvi put se sa njom na filmskom platnu pojavio u "Prekobrojnoj".  Ukupno su zajedno igrali 25 puta. Isprepletale su se tako dvije velike životne priče a Milena je ostala njegova savršena partnerica s malih ekrana.

55 godina ljubavi
1967. je na Filmskom festivalu u Veneciji osvojio Zlatnog lava za ulogu u filmu "Jutro". Nevjerica i uzbuđenje pratili su njegov trijumf dok je bio okružen velikanima evropskog filma, Luisom Bunuelom, Jeanom Sorelom, Caterine Deneuve. Nakon ovog priznanja počeo je dobivati brojne ponude iz inozemstva, odlučio je ipak ostati u jugoslovenskoj kinematografiji, zadovoljan što je to bila "svijetla noć njegove  mlade obitelji".

Ljubiša je bio u braku se svojom najvećom ljubavi, filmskom redateljicom Mirjanom koju je upoznao kao 17-godišnjakinju dok je bio u vojsci. O njihovom inicijalnom susretu je rekao „Kad sam shvatio da ispred sebe imam inteligentnu ženu koja u meni pokreće ljubav i strast, odlučio sam je pošto-poto osvojiti. Bilo je teško jer je ona smatrala da su glumci boemi. Ali nisam odustajao. Mirjana je u moj razbarušeni život unijela unutarnji red i mir. Od prvoga dana divio sam se njezinu odnosu prema meni, djeci, prijateljima... Bila je i ostala ponosna. Šutjela je i kada jesmo  nismo imali, znala je drugima prenijeti svoju životnu radost, sve je uvijek radila sa srcem i iskreno.“

Ljeta su obožavali provoditi u Dubrovniku, gdje ga se na Stradunu moglo vidjeti s prepoznatljivim bijelim šeširom i Mirjanom pod rukom. Supruga mu je najveća potpora kad im je od leukemije umro 34-godišnji sin. Motivirala ga je da nastavi raditi. Skroman Ljubiša bio je i omiljeni otac svojoj „televizijskog djeci“, a tajnu njegovog šarma najbolje je opisala njegova supruga rekavši da je dobar, spreman pomoći svakome, požrtvovan, nježan i pažljiv, ali i „veoma naivan i previše veruje ljudima“.

Mirjana je bila i ostala stup kuće, ali unuci su u naše živote unijeli neku novu energiju. Zdravlje me ne služi baš najbolje, ali u svakom slučaju, idemo dalje - rekao je Samardžić prije nekoliko mjeseci, za srpski Kurir. Sve svoje nagrade i priznaja - od tri Zlatne arene u Puli do nagrade za životno djelo 2005. poklonio je Jugoslavenskoj kinoteci.

Počivao u miru!

Alma Draganić-Brkić