Katalonija je najbogatija pokrajina monarhije. S 20 % udjela u ukupnom BDP-u, (iako čine samo 16 posto stanovnika monarhije) Katalonci ističu da subvencioniraju ostatak Španjolske.

Tenzije između Španjolske i Katalonije traju nekoliko stoljeća

Ukratko, Katalonija se u 12.st. ujedinila sa Aragonijom, a potom u 15.st., brakom Fernanda Aragonskog i Izabelle Kastiljske, spojila se sa Kastiljom, čime se polako formira obris današnje Kraljevine Španije. Katalonci su i u to doba, kao i danas imali svoj jezik i autonomiju, ali pomicanjem trgovačkih putova ka Atlantiku, Kastilja i Madrid su jačali, a Katalonija slabila, što je rezultiralo gubitkom autonomije, nakon što je u sukobima za prijestolje pobijedila dinastija Burbon, protivnici Katalonije. Ukinute su sve političke, kulturne i sudske institucije, a Kataloncima, kao i ostatku države nametnut je španjolski jezik kaoslužbeni, prvi put u povjesti.

Katalonija ekonomski jača u 19.st., a sa ekonomskom snagom budi se i katalonski nacionalizam. Početkom 20. stoljeća razvija se pokret za nacionalnu autonomiju, a tokom Druge španjolske republike (1931- 1939) Katalonija uspijeva vratiti dio izgubljenih prava, između ostalog katalonski jezik i djelomičnu autonomiju 1932. godine. Put ka nezavisnosti zaustavio je Španjolski građanski rat i dolazak na vlast brutalnog diktatora Franca.

Koliko god paradoksalno zvučalo, sretna okolnost po Kataloniju u to vrijeme, bila je što je Franco zadržao centralistički način upravljanja koji je uspostavljen u vreme Burbona. Takav sustav išao je na ruku tradicionalno bogatijim regionima, poput Madrida i Barcelone, što je omogućilo Kataloniji da u trenutku kada gubi prava ne izgubi u potpunosti i status industrijski najrazvijenojeg dijela Španjolske. Ipak, Katalonija je svoju odanost Republici (na šta su Katalonci danas jako ponosni) platila ponovnim gubitkom autonomije, a katalonski jezik, kao i svi regionalni jezici, Franco je zakonom zabranio.

Novac kao jabuka razdora
Smrt diktatora 1975. godine bila novi vjetar u leđa katalonskom separatizmu.  Nakon Francove smrti kralj Juan Carlos postao je kralj i šef države, a tri godine kasnije Španjolska je dobila novi ustav kojim je zemlja decentralizirana, a značajna ovlaštenja prenjeta su na regije.

Katalonija je dobila visok stupanj političke autonomije, ali ne i dovoljan prema mišljenju aktualnog političkog vođstva. Tenzije, a kako su pokazivale ankete i broj građana koji podržavaju nezavisnost, ponovo su počele rasti 2008.  godine u vrijeme svjetske ekonomske krize.  Nezaposlenost je rasla paralelno sa uvjerenjem Katalonaca da je Madrid kriv za krizu. Ulje na vatru dolila je činjenica da Katalonija, jedna od najbogatijih regija Španjolske, plaća veći porez siromašnijim regijama, odnosno daje više novca nego što dobiva od centralne vlade.

Suočeni s financijskim kolapsom i društvenim nemirima 2012. godine, bivši predsjednik Katalonije Artur Mas odobrio je kampanju za nezavisnost nakon što je Madrid odbio dodijeliti im fiskalnu nezavisnost.

"Katalonija, slijedeća europska država"

Od 2008. godine, Katalonija sve glasnije traži nezavisnost. Tjekom 2009. i 2011. neslužbeni referendumi održani su u stotinama katalonskih gradova kao jedna od mnogih akcija partija koje se bore za nezavisnost. Odziv je bio mali, ali je većina glasala za nezavisnost.

Velike demonstracije separatista održane su u Barceloni 2010. i 2012. pod sloganom "Katalonija, slijedeća europska država". Također, tokom 2012. godine, desetine katalonskih gradova proglasile su se "Slobodnom katalonskom teritorijom" navodeći da "španjolsko zakonodavstvo i propisi imaju efekta samo u Španjolskoj, tako da će čekati nove zakone i regulative od katalonske vlade i Parlamenta Katalonije".

Slijedeće godine, katalonski parlament doneo je Deklaraciju o suverenitetu u kojoj se navodi da katalonski narod ima "karakter suverenog političkog i pravnog lica". Nekoliko mjeseci kasnije Ustavni sud Španjolske suspendirao je Deklaraciju.

Danas je u Barceloni španjolska državna policija u jednom trenutku koristila na ulicama i gumene metke prilikom čega su ozlijeđeni mnogi građani, javlja Guradian. Građani na društvenim mrežama objavljuju potresne snimke policijske agresije
.
Iako je policija pokušavala spriječiti referendum, on je još jače povezao Katalonce. Prilikom ulaska u školu gdje se referendum odvijao, policija je pitala organizatore: Tko je glavni ondje, no prisutni su uzvratili: "Svi smo mi glavni!" Potom su se zagrlili i počeli pjevati. Kazna za sudjelovanje u organizaciji referenduma o neovisnosti Katalonije je 3.000 eura, kako javlja CNN. Katalonske vlasti  tvrde kako je španjolska državna policija ozlijedila 465 osoba. 

A.D.Brkić