Godine 1859. uspješni poslovni čovjek, Dunant odlazi u Lombardiju na poslovni put kako bi cara Napoleona III. zainteresirao za podizanje tvornica u Alžiru. Tražeći cara, koji kraj Solferina vodi bitku protiv Austrijanaca, baš na tu večer tog istog dana u kojem se odigrala bitka, Dunant prisustvuje strašnim prizorima ljudske patnje. U borbi koja je trajala samo 15 sati ubijeno je ili ranjeno 40 tisuća vojnika. Iznenađen i zaprepašten ljudskom patnjom i nemoći, bez ustrojene sanitetske službe, Henry Dunant mijenja svoj životni put. Uz pomoć tamošnjih lokalnih žena i djevojaka, ne praveći razliku među zaraćenima, stvorio je prvu vojnu bolnicu.

Uvjerio je lokalno stanovništvo da pod sloganom “Tutti fratelli - Svi su braća” pomažu ranjenima bez obzira na nacionalnost. Okupio je zarobljene austrijske liječnike i bolničare, Engleze, Belgijance, Francuze, Talijane i Švicarce. Tri dana i tri noći bez prestanka je pružao pomoć ranjenicima. S bojišta je upućivao brojna pisma svojim prijateljima tražeći pomoć. Nedugo zatim sa skupinom ranjenika odlazi u Milano i tamo utemeljuje dobrovoljno društvo za brigu oko ranjenika.

Krvavo iskustvo bitke kod Solferina navelo ga je da predloži konvenciju koja je usvojena i prema kojoj se u ratu moraju poštedjeti svi bolesni i ranjeni vojnici, te sanitetsko osoblje. Piše knjigu Sjećanje na Solferino i razmišlja o osnivanju najhumanije međunarodne organizacije koju je čovječanstvo ikada imalo - Crvenog križa. Organizacija je utemeljena 1864. nakon sazivanja Prve ženevske konferencije. Trebalo je mnogo rada i diplomatske vještine da sve države prihvate i službeno priznaju Crveni križ. Bila je to velika pobjeda načela humanosti, početak razvoja humanitarnog prava.

Dunant u poslovnom životu doživljava financijski bankrot, živi u krajnjoj bijedi, seli od zemlje do zemlje, no i dalje ustrajno promiče ideju mira i uzajamne pomoći.

Henry Dunant, skupa sa francuskim ekonomistom i pacifistom Frédéric Passyem (osnivačem Lige za mir) - 1901. godine osvaja prvu Nobelovu nagradu za mir.

Prvo društvo Crvenog križa u Hrvatskoj, osnovano je 22. listopada 1878. u Zadru. Bila je to Domoljubna zadruga dalmatinska od gospođa na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima. Iduće, 1878. Godine, i u Zagrebu je osnovano Patriotsko pripomoćno društvo za potporu ranjenih vojnika, vojničkih udova i siročadi. Ideali Crvenog križa postupno su prihvaćani u cijelome svijetu, a plemenita nastojanja posvećena su jačanju mira, razvijanju solidarnosti, prijateljstva i miroljubive suradnje među narodima. Mir je jedino jamstvo ljepše i svjetlije budućnosti čovječanstva i zadužbina osnivača ove humanitarne organizacije.

Na znanje svima, pa i bivšim i budućim Nobelovcima za mir!

Svake godine, Crveni križ organizira aktivnosti kojima stavlja naglasak na jedinstvenu ulogu koju nacionalna društva imaju u svojim zemljama. Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca pomaže milijunima ljudi diljem svijeta svake godine – u doba sukoba, prirodnih katastrofa i kriznih situacija. Bivajući više od 150 godina na međunarodnoj sceni Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca predan je u osiguravanju odgovarajuće i pravovremene pomoći ugroženima kako sada tako i u budućnosti Milijuni volontera i djelatnika Crvenog križa I Crvenog polumjeseca diljem svijeta pomaže više od 160 milijuna ljudi u potrebi svake godine osiguravajući različite i nove usluge. Hrvatski

Crveni križ najveća je humanitarna organizacija u Hrvatskoj, ima 131 društvo Crvenog križa diljem zemlje, pokriva svaki djelić Hrvatske i pruža ruku pomoći svima u nevolji. Programi koji se provode su rad s mladima, djelovanje u katastrofama, dobrovoljno darivanje krvi, prva pomoć, psihosocijalna skrb za najsiromašnije sugrađane, briga o osobama starije životne dobi, zdravstveno preventivne aktivnosti i brojne druge.