HRT i kolektiv SKROZ svoj su "dar" odlučili posuditi iz bogate riznice mirotvornih ideja Tesle i Twaina; koji su bili bliski prijatelji i to posve prigodno, jer je ovogodišnji Rođendan umjetnosti ujedno i 70. obljetnica prvog zasjedanja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Kako su Tesla i Twain planirali ostvariti mir u svijetu i to – zauvijek.

Umjetnost je oduvijek imala ulogu prenositelja najuzvišenijih ideja koje čovjek može imati, od religijskih aspekata do osjećaja reda i pravednosti; sve se to uvijek nastojalo izraziti simbolima kroz umjetnost.

Simbol je formalno prebivalište jedne ideje, bila ta ideja površna ili duboka. Simbol nas vodi toj ideji. U simbolu se nalazi dualnost duša-tijelo: nositelj sadržaja i sam sadržaj. S druge strane, jezik simbola je intuitivan i evokativan, i prirodnom analogijom povezuje nas s idejama bez posredovanja uma.

Simbol može prizvati sjećanja i djeluje kao katalizator elemenata koji su povezani iskustvom ili dogovorom. Ipak, ono što nas kod simbola najviše zanima jest njegova sposobnost da otvori vrata dubljoj i uzvišenijoj stvarnosti kako bi se probudila sjećanja duše.

Čovjek može subjektivno davati stvarima simboličku vrijednost, ali istinski su simboli oni čija poruka ne ovisi toliko o proizvoljnom dogovoru, već oni koji, izbjegavajući subjektivnost, prenose poruku zajedničku svim ljudima. Umjetnost se treba temeljno oslanjati na univerzalnost svoga jezika i svojih simbola.

Boje su jasan primjer toga. Vrijednost koju dajemo bojama nije samo konvencionalna (boje semafora, na primjer); boje u nama potiču određene stavove jer kanaliziraju određene valne duljine i vibracije prirode koje su u suglasju s istim stavovima u čovjeku. Tako, kada govorimo o zelenoj boji kao simbolu nade, ili o crvenoj kao simbolu rata, ne govorimo o nečemu relativnom. Zelena potiče određenu smirenost, određeni smjer, određenu potrebu za nastavljanjem, za slijeđenjem, dok crvena implicira šok, sukob i na neki način traži posebnu pažnju, zaustaviti se ili zauzeti stav.

Čitava priroda, u svoj svojoj stvarnosti, ne samo materijalnoj i oblikovnoj, već i vitalnoj, psihološkoj i mentalnoj, usko je povezana privlačnom snagom, i upravo su simbol i sposobnost analognog povezivanja ono što nam omogućuje kruženje u tom odnosu, od velikog prema malom, od vidljivog prema nevidljivom.
Mogli bismo također reći da je simbolički aspekt umjetnosti usko povezan s asocijativnim povezivanjem ideja. Simbol budi sjećanje. Može probuditi instinktivno, emocionalno sjećanje ili se može raditi o sjećanju duše.

Postoje sjećanja slučajnih, uobičajenih stvarnosti, a postoje i sjećanja dubokih, uzvišenih istina. U umjetnosti, promišljena kombinacija osjetilnih elemenata dira nutarnje strune ljudskog bića. Osjećaji, dojmovi, slike i ideje združuju se i izlaze na površinu. Umjetnost se pokazuje kao istinski vodič svijesti.

Evokativna moć umjetnosti učinit će da iz snova izrone naša sjećanja, naši osjećaji, naši duboki dojmovi i čežnje. Ponekad se čini da suptilnim putevima svoga jezika, nosi sjećanja iz memorije čovječanstva. Uistinu, umjetnost može probuditi naše biće, naš kovčeg s blagom i naša iskustva. Svojom sposobnošću uzdizanja može nas podići do uzvišenih poimanja i razina svijesti. Umjetnost može, na određeni način, dozvati u nama uzvišene arhetipove, modele svijeta koji označavaju cilj puta života.

Ingrid Runtić, akademska slikarica 
Unos: D.Stern
Izvor informacija: http://www.kulturpunkt.hr/