Sarajevo... Grad niknuo na raskrsnici rimskih puteva, još tada bio raskrsnica kultura i religija i nakon više od 500 godina to i ostao. Dva puta u razmaku od pola stoljeća, 6. travnja, je Sarajevo trebalo svoje građane i domoljube da ga osobode. Zato današnji dan u sarajevskoj i bosanskohercegovačkoj memoriji nosi toliko različitih emocija i asocijacija. Radost u sjećanje oslobođenja i očaj početka opsade nezabilježene u novijoj povijesti. One, koja, imajući u vidu neizvjesnost našeg daljnjeg puta i budućnosti, i danas traje.

Njegovim smatra se Isa-beg Ishaković, a sam grad su izgradili starosjedioci. Zbog specifičnog položaja, Sarajevo je u svojoj povijesti trpilo mnoge nedaće. Jedna od najvećih je pohod Eugena Savojskog, koji je krajem 17. stoljeća opljačkao i do temelja spalio Sarajevo, koje je tada bilo jedan od najvećih gradova na Balkanu. Nakon što su Austro-Ugari okupirali Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, sarajevski orijentalni štih, susreo se sa europskim. Austro-Ugari su industrijalizirali Sarajevo, uveli nove stvari u grad, pa je Sarajevo postalo prvi europski grad sa tramvajem. Gradile su se škole i kulturne institucije. U to vrijeme izgrađen je i Zemaljski muzej.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Sarajevo nije pretrpilo značajnija razaranja. Iako pod snažnim utjecajima iz Beograda, Sarajevo se nije našlo na listi interesa tadašnjeg režima i dinastije Karađorđevića. Arhitektonska slika grada ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, društvena nezadovoljstva radnika rastu, tako da se može reći da Sarajevo kao grad između dva svjetska rata uglavnom stagnira i nazaduje.

Valter brani Sarajevo

Od prvog dana rata, 6.travnja 1941., kralj, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske, vlada i njene razne institucije, te dio diplomatskog kora, povlačili su se i u općoj pomutnji i panici bježi iz Beograda prema Sarajevu. Tako se tih travanjskih dana u gradu i njegovoj okolini zatekao, u bjegu i iščekivanju evakuacije, šarolik svijet vezan uz politički i diplomatski establišment Kraljevine Jugoslavije. Iz Sarajeva su se kralj i vlada povukli prema Nikšiću, odakle su već 16. travnja 1941. odletjeli u Atenu i dalje na Bliski istok pod britansku zaštitu. Dva dana kasnije Jugoslovenska kraljevska vojska je kapitulirala. Sarajevo se našlo u sastavu NDH, a faktički pod njemačkom okupacijom.

Nakon žestokih borbi 6. travnja 1945. godine slomljen je otpor Nijemaca  i Sarajevo je oslobođeno. Do kraja ove akcije, oslobođeni su i Visoko, Kakanj te Busovača. U antifašističkoj borbi od 1941 do 1945. godine, 10.961 građana Sarajeva dalo je svoje živote. Stradalo je 412 Bošnjaka-muslimana, 106 Hrvata, 7.092 Židova, 1427 Srba, te 16 Crnogoraca, jedan Makedonac, pet Slovenaca i 12 ostalih.

Tog 6. travnja 1945. Sarajevo je ponovo rođeno. U vremenu koje će uslijediti glavni grad Bosne i Hercegovine doživjet će nekoliko svojih najljepših i najprosperitetnijih desetljeća. Ova napomena neka bude uvod u događaje što su prethodili oslobođenju i novom rođenju Grada na Miljacki, koje su mnogi domoljubi platili svojim životima. Među njima kao najpoznatiji izdvaja se Vladimir Perić Valter, narodni heroj koji zlatnim imenom ostaje upisan u sarajevsku povijest. Do samog dana oslobođenja Valter je stajao na čelu svih ilegalnih akcija što su ih protiv okupatora u gradu provodili sarajevski ilegalci. Poginuo je na današnji dan kad će partizanske jedinice pobjednički umarširati u Sarajevo. Vladimir Perić Valter već za života ušao je u legendu, a u nezaborav će ga plasirati film Hajrudina Krvavca "Valter brani Sarajevo" iz 1972. godine.

47 godina kasnije, na dan oslobođenja grada, Sarajevo je započelo još jednu bitku...

Agresorske jedinice, zaogrnute šinjelom one iste JNA, dočekalo početak opsade i agresije na nezavisnu BiH i 44 mjeseca patnje, granatiranja, smrti, gladi, ubijanja u redu za kruh i vodu…Od početka agresije i opsade, pa do 31. lipnja 1995. u Sarajevu je ubijeno, umrlo od gladi, hladnoće i nestalo 11.541 civil, od kojih 1.598 djece. Materijalna šteta koju je grad pretrpio tokom agresije i opsade, prije svega kroz razaranja stambenog fonda i uništenje kulturnog blaga i privrednih objekata i saobraćajnica, je neprocjenjiva.


Također, treba napomenuti i da je 6. travnja 1992. godine, tadašnja Europska zajednica priznala Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu. Nažalost, dok se zastava sa ljiljanima vijorila ispred zgrade UN-a u New Yorku, srpski agresori granatirali su stari dio grada i otpočeli najdužu blokadu jednog grada u povijesti ratovanja -Olimpijskog grada Sarajeva. Ubijeno je blizu 11.500 ljudi, od toga 1.601 dijete. Najmanje 50.000 osoba je tokom granatiranja ranjeno. Više od  300 granata dnevno ispaljivano je tokom osade Sarajeva, sa okolnih brda, gdje je bila stacionirana artiljerija JNA i Vojske Republike Srpske.

Šesti travanj, najznačajniji je datum u povijesti Sarajeva. Tokom opsade grada, najduže u historiji modernog ratovanja. I tako, povijest se u nas prečesto ponavlja, ali Sarajevo opstaje.

Zato svima onima koji grad Sarajevo smatraju svojim gradom, svima onima koji ga vole i poštuju, svima onima koji se odnose prema njemu sa poštovanjem želimo sretan Dan grada Sarajeva.

Ekipica Ladylikea na čelu sa ponosnom sarajevskom unukombroken heart