Napućeni, zabavni, slučajni, sexy i pijani autoportreti su standard otkako se kamera na telefonu zaljubila u socijalne medije. Fotografije u ogledalu ili autoportreti postali su dio svakodnevice, a počeli su se prenositi generacijski i kulturološki.

Justin Biber je jedan od onih koji uživaju u autoportretima, s majicom skinutom ili zadignutom. Ne zaboravite Rihannu u provokativnim pozama, a ekipi se pridružila i Hillary Clinton sa svojom kćerkom Chelsea koje su svoj prvi pokušaj selfieja objavile na Twitteru. Predsjedničke kćerke – Sasha i Malia Obama su na očevoj inauguraciji uslikane kako se „zabavljaju“ kamerom smartphonea. Japanski astronaut Aki Hoshide zaradio je mjesto u „Selfie dvorani slave“ kada se uslikao u svemiru. Ima ga i papa Franjo. U prosincu prošle godine tijekom komemoracije za Nelsona Mandelu zajednički su selfieje snimili i britanski premijer David Cameron, danska premijerka Helle Thorning-Schmidt i američki predsjednik Barack Obama čija supruga Michelle nije bila nimalo oduševljena njihovim veselim poziranjem.

Sama riječ je postala toliko učestala i sveprisutna da ju je Oxfordski rječnik engleskog jezika proglasio riječju 2013. godine. Selfie je u rječniku definiran kao fotografija samoga sebe objavljena na društvenim mrežama, odnosno koju je osoba fotografirala služeći se web-kamerom, pametnim telefonom ili fotoaparatom. Prema rezultatima istraživanja koje su proveli urednici Oxfordskog rječnika engleskog jezika, statistike pokazuju da se njezina učestalost u proteklih godinu dana povećala za nevjerojatnih 17.000 posto.

O ovoj pojavi pisali su Time i New York Times pod naslovom ''Kako su neprivlačni autoportreti preuzeli internet''.Na Instagramu postoji hashtag #selfiesundays, a više od 23 milijuna fotografija nalazi se pod tagom #selfie i još 166 milijuna s hashtagom #me.

Riječ selfie prvi se put pojavila u rujnu 2002. godine, u komentaru 21-godišnjeg studenta koji se na jednom australskom forumu predstavio kao »Hopey«. Prvi »službeni« selfie prikazuje šavove na njegovoj usni, posljedicu pijanog tulumarenja, a prati ga i komentar u kojem se veseli momak ispričava zbog lošeg fokusa fotografije i objašnjava kako je u pitanju »selfie«. Riječ se nakon toga pojavila na jednom australskom blogu, a potom i kao tag na Flickru, dok se značajno proširila tek 2012. godine.

A prije ''izuma'' Facebooka, Instagrama i Twittera, neslužbeni su se selfieji pojavljivali na MySpaceu 2004. godine. UrbanDictionary ih bilježi 2005. Godine, dok je u povijesnom smislu, elita Egipta prva pravila autoportrete. Onda je izmišljeno ogledalo u 15. stoljeću što je omogućilo slikarima da prave svoje autoportrete.


Dok je Narcis gledao svoj odraz u vodi, činjenica je da je upravo ogledalo bilo prva „tehnologija“ koja je umjetnicima omogućila da vide svoj odraz. Narcis je gledajući svoj odraz u jezeru, pokušavao zavesti vlastiti lik, te se u konačnici zaljubio u sebe. Shvatio je to kada je pokušao poljubiti svoj odraz u jezeru. Da ne bi mislili da su nove tehnologije''krive'' za ovaj fenomen. Kada su se 1860. godine pojavile kamere, zabilježen je novi val autoportreta ali s obzirom na to da je tehnologija bila skupa, nije došlo do ekspanzije.

Predstavlja li ova pojava kulturološku opasnost, je li uvredljiva i pokazatelj moralne posrnulosti?

Carole Lieberman, psihijatrica s Beverly Hillsa smatra da je u pitanju narcisoidnost: „Porast autoportreta svuda oko nas savršena je metafora za procvat narcisoidne kulture. Očajnički govori: Pogledaj me!“

Pamela Rutledge, direktorica neprofitnog Istraživačko-psihološkog centra smatra drugačije. Ona to vidi kao eksperimentiranje s tehnologijom, tradiciju koju su donijele društvene mreže poput Instagrama, Twittera, Facebooka i Flickra. Ona također misli da je važno napraviti razliku između selfieja danas i autoportreta nekada. „Autoportret Albrecht Dürer je nevjerojatan odraz istraživanja, tehnike, introspekcije... a kada Rihanna ''okine'' fotku ispred ogledala, to je plitko veličanje sebe ili u najboljem slučaju promocija pa bi trebalo imati na umu razliku kada razmišljate o tome tko i zašto pravi autoportrete“ dodaje Rutledge.

Ove fotografije nam osiguravaju određenu ''popularnost'', a možemo ih kontrolirati u potpunosti, to kako ćemo izgledati i kakva će ih priča pratiti. I što ih više roditelji, učitelji i ostali autoriteti odbijaju i proglašavaju za opsesiju i odliku narcisoidnih generacija, one postaju sve poželjnije i rasprostranjenije.

U kontekstu narcizma suvremenog društva mogla bi se interpretirati i pojava fenomena "selfie". Narcisoidnost je opsjednutost samim sobom, čemu je Christopher Lasch posvetio knjigu "Narcistička kultura". Lasch apostrofira narcizam kao bitnu odrednicu suvremenog društva, a neka novija istraživanja pokazala su da upravo na Facebooku najviše "vise" narcisoidne osobe. Narcizam se može prenijeti i na cijelo društvo. Vezano uz fenomen "selfieja", Robert Mankoff zapitao se u The New Yorkeru: "Nije mi jasno zašto se danas ljudi žale da njihovu privatnost ugrožavaju vlada, Facebook i Google ili bučan susjed, kad se zapravo radi o tome da mi sami neprestano napadamo vlastitu privatnost?". Nekada je postojala intima. Mobiteli sada ulaze u svako kupatilo i svaki krevet.

Talijanskog psihijatra Willyja Pasinija smatra da je danas intima gotovo nestala. Ovoj temi posvetio je knjigu pod naslovom "Ponovno otkrivanje intime". Riječ je o sociološko-psihološkoj studiji koja ukazuje na promjene koje su se dogodile u intimnoj sferi. U tijeku je reklamiranje privatnosti, piše Pasini, kao da su ljudi roba. Da bi ih se uzelo u obzir, moraju se reklamirati. Ovaj fenomen autor je, nasuprot intimi, nazvao - ekstima. To znači da smo trenutačno prisutni neprekidnoj eksternalizaciji osjećaja i seksualnosti. Postalo je normalno na televiziji ispričati osobne stvari, a privatne se žalosti raspravljaju u javnosti. Willy Pasini nadalje objašnjava da nije slučajno da se današnji dnevnici više ne zaključavaju lokotićima, nego su postali javni. Blogovi, koji su svima dostupni, zapravo su online dnevnici, dok milijuni ljudi na Facebooku daju u javnost osobne fotografije, videozapise i osjećaje. Za razliku od toga, u prošlosti se privatnost dijelila samo s malim brojem osoba, dok su se koža i golotinja nekad skrivale.

Ipak, istraživanje tri britanska sveučilišta pokazalo je da će pretjerano objavljivanje vlastitih fotografija na Facebooku i drugim društvenim mrežama postupno smanjiti broj kontakata koje ostvarujete uživo. Jer ako slika govori više od tisuću riječi, a selfie je najčešća vrsta posta koji objavljujete, onda to znači da puno previše pričate o sebi.

Zaluđenost selfiejima danas je vjerojatno na svome vrhuncu, no David Bailey, slavni britanski fotograf kojem su pozirale zvijezde poput Kate Moss, Micka Jaggera i Jacka Nicholsona, smatra kako je riječ o trendu koji neće dugo trajati. ''Tek sam nedavno doznao što je to. Mislio sam da je to nešto posve drugo. To je samo blesav trend. Za šest mjeseci ljudi to više neće raditi, nešto će drugo biti u modi. Ne vidim smisao ovog, zaključuje Bailey koji tvrdi da sam nikad nije snimio selfie.''

Možemo se samo zapitati bi li velikani i umjetnici koji danas nisu živi fotografirali sami sebe. Renesansni portreti su zahtijevali jednu višu razinu umijeća, ali ljudska želja da predstave sami sebe je uvijek ostala ista. Jedina stvar koja se mijenja s vremenom je tehnologija, a ne ljudska priroda. Selfie možda jeste moderna riječ i Oxfordova riječ godine, ali koncept iza nje je vječan.

Katarina Jelić


Izvori: http://www.stuff.co.nz/technology/digital-living/30004490/mapping-the-rise-of-the-selfie
http://www.novilist.hr/
http://www.glas-slavonije.hr/