Ovo se prije svega odnosi na Zagreb, iako ni manji gradovi nisu pošteđeni gužvi u vrijeme državnih praznika i blagdana, isto kao i primorski i dalmatinski gradovi u vrijeme ljetne sezone. 

Ali zadržimo se ovaj put samo na Zagrebu jer je prepun loših primjera vozačke kulture i običaja. U metropoli vrijedi pravilo preživljavanja u prometu pa tako mnogi koji dođu iz drugih mjesta u Zagreb na neki pregled u bolnicu ili na jednodnevni izlet nerijetko parkiraju svoj automobil na periferiji grada i koriste javni prijevoz jer se boje „borbe“ po zagrebačkim ulicama.


Kao što rekoh u jednom prijašnjem članku, ne želim zamarati sa statistikama, samo ću navesti jedan kratki primjer. Na uzorku od 2000 ispitanika čak 56 % muškaraca u dobi od 18 do 27 godina smatra da su muškarci bolji vozači od žena, 23 % muškaraca smatra da su među 10 % najboljih vozača dok samo 0,2 % misli za sebe da su među 10 % najgorih. Samo 7 % žena smatra sebe boljim vozačima od muškaraca. Znači, prilično smo samouvjereni u svoje vozačke kvalitete, a to nije baš ono što vidimo na cestama svaki dan.


Vrhunac iritacije su „spavači“ na semaforima za skretanje lijevo. Ti semafori obično traju pet sekundi ili koju sekundu više, a redovito se događa da s kraja kolone vidite zeleno da bi se kolona pomakla tek nakon par sekundi kad prvi auto u daljini krene, prođe tri-četiri vozila i to je to-opet crveno i opet čekanje nekoliko minuta. Tu većina nas izgubi živce i počne trubljenje i psovanje jer su ti „spavači“ često na mobitelu dok voze. Isto vrijedi i za ravno kad su prenatrpani semafori na velikim križanjima, ali tu obično duže traje zeleno pa nije tako strašno. Da ne zaboravim ni slavni zagrebački rotor, na kojemu se čuda događaju pa često i policija regulira promet. Vani u svijetu veliki rotori dobro prolaze, ali nama očito ne leže, mi volimo semafore.


Jedan mali savjet – kad u Zagrebu padne kiša krenite na odredište pola sata ranije nego što bi išli po sunčanom vremenu. Tako ćemo svi skupa izbjeći opasne situacije, nervozu, trubljenje i psovanje. Najopasniji su oni prvi trenutci kad je cesta vlažna, a nije još prekrivena vodom jer se tada jako kliže i vožnja postaje jako nestabilna.


Nije sve tako crno, ima i dobrih primjera vozačke kulture. Osobno, najljepše iskustvo vožnje i prometa imam iz Osijeka, tamo su vozači zaista kulturni i oprezni. Što se tiče Zagreba, isto ima dobrih primjera u prometu svakodnevno. Tu se vide oni dobri i sigurni vozači, oni koji vas propuste bez da se gurate, oni koji vam odmahnu „Hvala!“ kad vi njih pustite ispred sebe, oni koji se pomaknu pola metra naprijed kad stoje na semaforu, a vi pokušavate skrenuti lijevo ili desno i na kraju oni koji ne pričaju na mobitel za vrijeme vožnje.


I zato, drage vozačice i vozači, naoružajte se strpljenjem, pratite situaciju oko sebe ne samo kad se parkirate, hands-free slušalice na mobitel i, naravno,  sretno u prometu!

 

Petar Jurakić