"Muslimanskoj ženi kosu ne možete vidjeti i poruka koju kampanja prenosi izborom mene kao modela, je zaista vrijedna. ", rekla je za britanski Vogue. "Morate se pitati - zašto se pretpostavlja da žene koje ne pokazuju svoju kosu, ne brinu o njoj? Također to bi potvrđivalo mišljenje da svaka žena koja pokaže svoju kosu samo želi koketiranje s drugima. Osobnost i osjećaj neovisnosti su nam važni. Kosa je dio osobnosti"

Ameena ističe da, iako ne nosi svoju kosu otkrivenu u javnosti, provodi veći dio svog dana kod kuće gdje nosi raspuštenu kosu. No kao ženi, kosa joj je važna, vidjeli je drugi ili ne.

"Za mene, moja kosa je vrlo važan dio moje ženstvenosti. Volim je stilizirati, volim stavljati proizvode u nju i volim da miriše. To je odraz mene.", objašnjava ona u Vogueu. "A čak i ako je taj dio vezan za moj život u kući i za moje voljene i za mene kad se gledam u ogledalo, to sam ja. Ako znam da je kosa masna, čak i ako imam maramu, osjećam se prljavo." kaže Ameena.

Posljednjih godina L'Oréal Paris transformirao je svoje poruke "Worth It", pokušavajući demokratizirati reklamnu poruku, čineći raznolikim raspon ljudi koji se slave, umjesto da ga ograničavaju na bilo koje Doutzene, Karlie i Cheryle ovoga svijeta.

"Nisam počela nositi maramu dok nisam bila u dvadesetim godinama, ali čak i prije toga nisam upoznala nikoga iz medija, s kim bih mogla povezati.", kaže Ameena Khan. "Uvijek sam želila biti na televiziji ili medijima, ali sam osjećala da je moj san nerealan pa ga nisam slijedila. Mislim da mi je L'Orealova kampanja pružila osjećaj samopouzdanja i odvažnosti. Pouzdala sam se u L'Oréal da će kvalitetno prenijeti poruku. Ako je poruka autentična i glas koji je iza nje autentičan, ne možete poreći ono što se kaže. " I tako želimo nastaviti 2018. godine. Napisala je Lisa Niven u svom tekstu o prvoj tradicionalnoj muslimanki koja je za potrebe reklamne kampanje pokazala svoju kosu.

Skrivena kosa je više pokornost muškarcu nego Bogu

U Kuranu se izraz «hidžab» pojavljuje samo jednom i znači «veo iza koga se krije Bog»; drugim riječima -čovjek nikad ne može vidjeti ni spoznati Boga, jer je za to njegov intelekt nemoćan. Ovo vrlo dobro znaju svi koji podučavaju djecu i studente o ovoj vjeri. Ali zašto to javno ne kažu? Da li im odgovara da žena bude i ostane inferiorno biće u odnosu na njih?

Javno nošenje marame, «nikaba» (crnih saudijsko-muslimanskih mantija koje skrivaju cijelo žensko tijelo i lice) prvi su znaci, ne pokornosti Bogu, nego pokornosti muškarcu; to su, dakle, sasvim jasni znaci upozorenja ponovnog uvođenja ropstva, posebno za ženu, koje joj je nametnuo muškarac još od postanka monoteističkih religija.

Skrivanje kose (i još manje skrivanje lica) ne samo da nije islamska obaveza, nego taj fenomen nije čak ni islamskog porijekla. U katoličanstvu su žene takođe skrivale i kosu i lice, a u judaizmu su brijale glavu i nosile perike. Budući da nigdje u Svetoj knjizi muslimana ne stoji da žena mora sakrivati kosu, pa ni lice, treba reći i to da je to pokrivanje kose - a danas sve više i cijelog tijela, postala muslimanska tradicija prenesena i na balkanske prostore sa muslimanskog Orijenta, a s druge strane ima (donekle) veze sa hadisima (Muhamedovom tradicijom i ponašanjem) koji su nerijetko apokrifni.

Pa čak da tako nešto i stoji u Kuranu (a ne stoji !): da žena treba skrivati kosu, ne treba zaboraviti da islam zahtijeva od vjernika, krajnju  skromnost i skrušenost a ne mahanje vlastitom religioznošću.

Mnoge muslimanske žene koje se ne slažu sa religijskim egzibicionizmom na javnim mjestima (školama, sudnicama, i drugdje), ne smiju to reči. Treba li citirati velike umove koji su davno rekli da tolerancija naspram netolerancija jeste ravna zločinu? 
 

Alma Draganić-Brkić