Sanja, dugi niz godina si radila kao arhitektica. Kada i kako ti se javio interes za promjenom karijere?
Dvadeset godina bavila sam se arhitekturom, ali sam također pohađala razne radionice i edukacije te sam završila četverogodišnju iscjeliteljsko-terapeutsku školu Snowlion. Zadnje dvije godine rada u birou osjećala sam nezadovoljstvo. Htjela sam promjenu, nešto drugo, ali mi nije bilo jasno što bi to drugo bilo. Išla sam zatim na radionice Sonie Choquette te kad nam je rekla da mi kao njezini učenici možemo voditi radionice po njezinim programima, odjednom me preplavilo uzbuđenje i zaključila sam da upravo to želim raditi.


Koji su bili prvi koraci koje si poduzela kad si shvatila da je vrijeme za promjenu?
Počela sam držati radionice Ostvarivanja želja dok sam još vodila biro. To je vrlo zgodan primjer za ljude koji se nećkaju oko promjene. Ljudi si najčešće sami naprave barijeru govoreći kako im treba početni kapital kako bi nešto pokrenuli, a pošto ga nemaju ostaju tu gdje jesu. Moj primjer pokazuje da se može početi bez ikakvog kapitala. Počela sam tako što sam prevela radne bilježnice, našla prostor gdje ću držati radionice te sam zamolila najmodavce da im platim kad radionice počnu. Skupila sam grupu i krenula. Dakle, pokrenula sam novi posao sa doslovce nula kuna.
Ljudi imaju moć promijeniti sve, samo moraju preći preko svojih strahova i trebaju se prestati  identificirati sa svojom profesijom. Jednostavno treba krenuti. Kako je jedna moja polaznica nakon što je prešla u privatnike rekla: „kad se usudiš sići sa hrčkovog kola, stvari se same poslože“.


To je zanimljiva i hrabra filozofija, ali mnogi se ne usude napraviti takav korak sve dok se ne nađu pred zidom.
Da, često se ljudi boje ostaviti siguran posao, čak iako su njime jako nezadovoljni u svim segmentima. Zato ja preporučam prvo pokrenuti svoj novi posao, dopustiti strasti da se razvije, steći sigurnost u njemu i početi zarađivati. Na taj je način stvarno lagano pustiti ono staro, ono s čime nismo bili zadovoljni. Ako prvo pusti staro, čovjek se može osjećati kao da je zakoračio nad provaliju.


Kako je tvoja obitelj prihvatila tvoju odluku za promjenom?
Moj muž prihvaća sve što odlučim u vezi svog posla. To je stvarno super. Sinovi također. A što se mojih roditelja tiče, oni su starog kova, da tako kažem. Mislim da bi njih uhvatio strah da sam im rekla da zatvaram biro i krećem s nečim novim, tako da njima jednostavno isprva ništa nisam rekla. Samo sam im jedan dan napomenula kako vodim radionice i nakon nekog vremena ih obavijestila da se sada samo time bavim i da sam zatvorila biro. Bilo im je malo čudno, no tako nije više bilo mjesta za njihov strah. Svakako mislim da kod ovakvih velikih prijelaza treba razgovarati s ljudima koji će tu akciju podržati i koji su prošli nešto slično, pa nam mogu dati korisne savjete.


Koje su po tebi prednosti samozapošljavanja, otvaranja vlastite firme naspram rada u velikoj korporaciji?
Mislim da je to puno prirodnije čovjeku. Prirodno je da svaki čovjek želi biti kreator, da želi stvoriti nešto, da želi dati nešto svijetu. Prirodno je da čovjek želi da njegove sposobnosti i talenti budu prepoznati i cijenjeni. A to je lakše postići kad imaš svoj vlastiti biznis, nego kad se zaposliš na neko unaprijed određeno radno mjesto pa se još moraš oblikovati po kalupu tog radnog mjesta. Kad radi za sebe, čovjek otkriva svoje mogućnosti i granice. S jedne strane, sve ovisi o njemu, ali s druge strane kad sam osmišljavaš i organiziraš svoj posao i radni dan, baš onako kako misliš da treba, ulažući svu strast i talente, to je nemjerljiv osjećaj! A najvažniji element toga je to što to uopće ne vidiš kao posao, jer to radiš s ljubavlju. Prije, dok sam radila u birou, taj mi se posao činio kao velika mašinerija, a po povratku s godišnjeg odmora imala sam osjećaj kao da upadam u neki žrvanj. Sad je sasvim drugačije. Kad sam na godišnjem, čini mi se kao da gubim vrijeme, sine mi sto ideja i jedva čekam da se vratim s godišnjeg i počnem ponovo raditi.


Sanja, ti si svoje snove ostvarila. Tvoja firma posluje više no uspješno. Što sve polaznicima nudiš?
Za svoju firmu volim reći da je to d.o.o. za ostvarivanje želja, jer je upravo to moja misija. Imam potrebu pobuditi u ljudima svijest da je sve moguće i da su sve želje ostvarive. Želim pomoći ljudima da shvate kako je svijet čaroban ako mu samo otvore vrata. U ponudi imamo radionicu Ostvarivanja želja, radionicu Privlačenja obilja, radionice Feng shuia i aromaterapije, radionicu Podizanja raspoloženja, te radionicu Moj mali biznis.


Sve radionice zvuče jako intrigantno, a posebno je zanimljiva radionica Moj mali biznis gdje ti budućim poduzetnicima pomažeš u ostvarivanju njihovih poduzetničkih želja, no na jedan drugačiji način. O čemu je riječ?
Na tržištu postoji jako puno radionica koje podučavaju ljude o različitim aspektima biznisa. Međutim, kad sam ja tražila pomoć, s obzirom da nisam studirala ekonomiju, niti biznis ili menadžment, htjela sam da me netko vodi kroz taj proces ''kao malog Ivicu'', no takva radionica nije postojala. A potražnja za takvim nečim je velika. U radionici Moj mali biznis radim samo s 4 polaznika, poanta je da ne pričamo o biznisu, nego da ga korak po korak istinski pokrenemo. Po meni je važno da se krene od stvari koje nisu papirologija, od ideje i strasti. Na to sve se dodaje energija grupe, jer je puno produktivnije tako raditi nego jedan na jedan. Kad se ideje iskristaliziraju, zajedno napravimo te prve korake koji su  potrebni za pokretanje novog posla.
Pri tome koristim i svoje znanje feng shuia, jer on utječe puno na naš životni i poslovni prostor. To je jedan element koji se u cijelu priču o poduzetništvu uklapa, jer se na kraju sve svede na energiju. Ako čovjek želi kreirati pozitivnu energiju u životu, jako je bitno da sam zrači pozitivnom energijom, pa treba paziti da si nesvjesno ne kreira nešto u domu ili poslovnom prostoru što ga koči ili demotivira, a feng shui nas uči upravo tome.


Koji bi savjet dala ljudima koji razmišljaju o promjeni karijere? Kako prebroditi strahove?
Jednostavno. Situacija u kojoj se sad nalazite, zamislite si svoj životni put kako se nastavlja istim tim tokom, da se ništa ne mijenja. Tako živite i na kraju umrete. Da li ste zadovoljni s time? Ako da, u redu. Ako ne, što čekate? Učinite te promjene!
Nedavno je kružio mail o knjizi u kojoj je autorica pitala stare ljude da li za nečim žale. Svi žale za nečim što nisu napravili, rijetko tko žali za nečim što je napravio. Ljudi žale što su u nekim trenutcima bili kukavice napraviti neki važan korak.

www.sretan-dan.hr

 

Branka Tot Bešić