To što ljudi (pogotovo u Hrvatskoj) samo nastoje raditi svoj posao, kao uostalom i trgovci, odvjetnici i bankarski službenici, nije bitno - tetu na blagajni rijetko će tko nazvati smećem u najgorem ljudskom obliku samo zato što je njezin poslodavac povećao cijenu kruha ili na policama drži meso teleta usmrćenog otprilike na isti dan kad sam se ja rodila. O ne, samo novinari imaju tu „ekskluzivu“. Tako im je valjda pao grah. No, nije mi namjera ovim tekstom obračunavati se s kritičarima svojih kolega – na globalnoj razini, oni su to sami napravili i to ne riječima, već djelima. Točnije, jednim velikim djelom.


Ovaj će mjesec u povijesti ostati zabilježen kao onaj u kojem se razotkrio skandal s offshore računima na kojima je svjetska financijska elita skrivala svoje bogatstvo pred matičnim državama. Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), u suradnji s ukupno 86 novinara iz preko 40 svjetskih država, između ostalog i eminentnim svjetskim medijima poput BBC-a i The Guardiana, posljednjih je 15 mjeseci radio na istraživanju tajnog svijeta offshore tvrtki računa – pročešljali su oko 130 tisuća računa (!!!) i obradili 260 gigabajta dokumenata. Offshore tvrtku najjednostavnije bi mogli definirati kao tvrtku koja svoje poslovanje obavlja izvan države u kojoj je registrirana, zbog čega je ili neoporezovana ili su porezi minimalni, što pogoduje gomilanju privatnog bogatstva. Ovo je istraživanje pokazalo kako se financijska diskrecija koju offshore pruža agresivno proširila svijetom – zabilježena je offshore imovina u više od 170 područja. Ovakve je tvrtke iznimno jednostavno osnovati i učinkovite su u prikrivanju osobnog identiteta. 


Naravno, među tisućama imena pronašlo se i pokoje hrvatsko, ali suradnik projekta Saša Leković, koji je sudjelovao u obradi dokumenata vezanih za Hrvatsku, BiH i Srbiju, objašnjava kako su podaci još u obradi i dok se posao ne završi, neće se objavljivati pojedinačna imena. Ali da su off shore računi u državama članicama bivše Jugoslavije postojali i da su međusobno povezani potvrđuje i slovenski novinar istraživač, Blaž Zgaga.


Dok čekamo imena domaćih prevaranata, kojima jednim dijelom možemo zahvaliti za ovo idilično stanje u kojem nam se država nalazi, svijet bruji o onim već objavljenim i otkrićima povezanim uz objave. Imena su šarolika – od anonimnih grčkih stomatologa koji su se željeli izdignuti iz srednje klase do slavnih imena koja podižu golemu prašinu i radi kojih ova afera ima toliku težinu – napokon se netko odvažio taknuti „nedodirljive“, one koji bi doslovno svojim osobnim bogatsvom mogli nahraniti Afriku, a stekli su ga prevarom i potkradanjem.


I dok Hrvati porezna dugovanja ne mogu platiti jer nemaju od kud, što možemo zahvaliti našim (što ekonomskim što političkim) „elitama“, tisuće prebogatih još se više bogatilo varajući porezne uprave svojih država. Pet direktora Amambay banke koja je u vlasništvu vodećeg predsjedničkog kandidata, Horacia Manuela Cartesa, stvorili su tajnu banku na Cookovom otočju koja nije imala niti zaposlenike, niti poslovni prostor. Barun Elie de Rothschild iz francuske ugledne bankarske obitelji, izgradio je čitavo offshore carstvo, također na Cookovom otočju, koje uključuje najmanje 20 zaklada i 10 holding društava, uspijevajući svu svoju imovinu zadržati tajnom. Ova je afera pokazala i da korumpiranost i pohlepa nisu rezervirane samo za domaće političare, nego se radi o univerzalnim "vrijednostima" pripadnika tih krugova diljem svijeta.

U Indiji je započeta državna istraga nakon što se otkrilo da su dva zastupnika njihovog parlamenta povezana s offshore svijetom. Najelitniji malezijski političari i njihove obitelji, uključujući nekadašnjeg premijera Dr. Mahatira Mirzana i trenutnog ministra Raha Nong Chik Zainal Abidina imaju tajne tvrtke smještene u Singapuru i Britanskim Djevičanskim Otocima. Ni države u kojima je na prvi pogled sve savršeno uređeno i funkcionalno, poput Švicarske, nisu ostale nedirnute ovom aferom. Odvjetnička tvrtka Lenz&Staehlin iz Zuricha, pomogla je najbogatijim europskim obiteljima da svoje bogatstvo „pospreme“ na sigurno.


Na popisu nisu samo bankari i političari – jedan od najpopularnijih pastora u Africi, televanđelist vlč. Crhis Oyakhilome imao je udjele offshore tvrtke u zakladi za svoje kćeri.


Mnogi se ljudi sada pitaju vrlo jednostavno pitanje – koji su ciljevi ove operacije. Prije svega, postoji službeni cilj ICIJ-a, a to je borba protiv offshore tvrtki koje su postale ekonomskim crnim rupama i kao takve nepremostiva su prepreka društvenom i ekonomskom razvoju. Nemoguće je osporiti činjenicu da je proces „offshoreizacije“ globalne ekonomije otišao predaleko – dok svijet grca u krizi, pojedinci su na svoje račune pospremili između 21 i 32 bilijuna dolara (ako kao i ja imate problema s poimanjem te cifre, napominjem da ima dvanaest (brojkom: 12!) nula, a možda bi vam bilo jednostavnije da kažem da je to gotovo dvostruki iznos svjetskog BDP-a).

Globalno mjereno, godišnji gubitak država zbog offshore tvrtki penje se i do nekoliko stotina milijardi dolara (konkretno, Europska unija gubi bilijardu eura zbog raznih poreznih prijevara). Kritičari ove akcije naglašavaju kako nije nužno da se offshore tvrtke otvaraju zbog utaje poreza, već da one mogu biti sasvim legitiman način poslovanja. Naravno, već se javljaju i brojni teoretičari zavjere koji tvrde da im cilj nije bio razotkriti određene offshore tvrtke, nego stabilizirati kompletnu globalnu ekonomiju, u nekim državama izazvati političku krizu i uzrokovati kaos – takvi tvrde i da operacija „Offshore leaks“ nije samostalna, nego dio velikog globalnog plana. Čijeg? Ne preciziraju... Za pretpostaviti je netko koga su zaobišli kada se lova dijelila.


Devedesetih godina prošlog stoljeća Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj počela je vršiti pritisak na offshore meke da smanje tajnovitost, ali sav im je trud pao u vodu kada je početkom tisućljeća Busheva administracija povukla tu potporu, tvrdi Robert Goulder, bivši glavni urednik Tax Notes Internationala, a novi „rat“ objavljen je kada su američke vlasti preuzele UBS i prisilile Swiss banku da plati 780 milijuna nagodbe jer je američkim građanima pomagala izbjegavati plaćanje poreza.


U ovoj se fazi sama akcija može procjenjivati hipotetički – budući da se o ICIJ-u zna da okuplja skoro 160 novinara iz 60 zemalja, i da ju je stvorila golema neprofitna organizacija Center for Public Integrity (CPI) zasad možemo zaključiti da žele imati globalan utjecaj na offshore poslovanja i čekati razvoj situacije uz što je moguće više optimizma.

 

 

Daria Validžić