Ni središnje se televizijske informativne emisije ne mogu mu se oduprijeti, u manjoj ili većoj mjeri. Pa čak i kad se radi o vremenskoj prognozi.

Novinske su stupce tako posljednjeg tjedna punila upozorenja o „oluji svih oluja“ koja je naše krajeve trebala zahvatiti početkom vikenda. Taman smo prihvatili činjenicu da je ljeto, sretnici na Jadranu uživali su u toplom moru, zaboravljajući barem na neko vrijeme životne probleme, a u medijima je buknula panična najava opake oluje koja će svima poremetiti ljetni mir. Prikazivale su se slike i video-isječci nevremena koje je prošlo Europom, uz upozorenja da nas čeka vrijeme opasno i po život! Sazivale su se izvaredne sjednice, pojedini političari najavu super-oluje iskoristili su za još pokoji politički poen osiguravajući besplatan parking, naslovi su odisali apokaliptičnom atmosferom. Srećom, tresla su se brda, a rodio se – miš. S obzirom da imam razvijenu fobiju od grmljavinskih nevremena, tri sam dana stražarila na četiri različite internetske meteo-stranice kombinirajući svoje kretanje na otvorenom shodno tome. Njihova predviđanja bila su manje katastrofična – najavljivala se, doduše, pojačana mogućnost olujnih nevremena u tri hrvatske županije. Ostatak države bio je manje-više u „zelenom“, pa me nije obuzela panika kakva bi me obuzela da sam pratila isključivo medijska izvještavanja o toj temi. Zbog toga nisam otkazala večernje druženje – Bogu hvala, jer od nevremena niti „n“. Barem u mom predjelu, ali ni u ostatku Hrvatske nije se dogodila neka veća katastrofa, kao što je bilo najavljivano. Sve to što sam provjeravala ja hraneći svoju fobiju, mogli su provjeriti i urednici prije negoli su se vijest o „oluji svih oluja“ odlučili pustiti u javnost.

Kada se radi o vremenu, novinsko izvještavanje svodi se na „kukanje“ zimi zbog snijega i leda, a ljeti zbog visokih temperatura – kao da je to neka vijest! Čim udare vrućine, eto novih reportaža iz najvećih hrvatskih gradova, uz neizbježne snimke punih Bačvica i prazne Ilice. Mogli bi jednostavno uštedjeti i vaditi snimke iz arhive...

Komunikolog Đorđe Obradović objašnjava kako su prognoze vremena zahtjevni novinarski zadaci kojima treba prići s dosta stručnosti i pažnje. No, kao što znamo iz prakse, to najčešće nije tako – pojedini hrvatski mediji toj temi prilaze tendenciozno i senzacionalistički. „Razvija se pomodni trend koji se sastoji u preuzimanju negativnih obilježja američkog novinarstva u stvaranju senzacionalizma, uz istodobno izbjegavanje revnosti američkih medija u provjeravanju činjenica“, ocjenjuje Obradović. Još su jednu pomodnost naši novinari preuzeli od američkih kolega – imenovanje ovdašnjih ciklona i anticiklona (posljednjoj je ime Jakov). Međutim, Obradović smatra da je takvo imenovanje neprikladno jer u Americi haraju tropske oluje i uragani koji nemaju veze s našim umjerenim područjima. Vidjela krava da se konj potkiva, pa i ona digla nogu – čim oluji date žensko ili muško ime, ona u očima publike postaje ozbiljnija jer se sjete uragana Sandy, El Ninja i ostalih koji su opustošili dijelove Amerike.

Tomislav Kozarić, dežurni sinoptičar Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), kaže kako su postojali preduvjeti na temelju kojih su izdali upozorenje za olujno nevrijeme u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, ali kako su mediji pomiješali upozorenje za olujno nevrijeme u dijelovima Hrvatske s upozorenjem o velikim vrućinama koje su se odnosile na cijelu Hrvatsku. „Mediji su pretjerali u upozorenjima o opasnosti po život, ali za one koji su se našli pod nevremenom bilo je i te kako opravdanja, jer je svako nevrijeme opasno za nekog“, kazao je Kozarić.

Normalno je da zimi pada snijeg. Normalno je da i da je ljeti vruće, kao i da nakon vrućeg perioda dođe zahlađenje u vidu kratkih grmljavinskih nevremena. Ne treba još i oko toga dizati pretjeranu paniku. Odnosno, kako kaže Jadran Perinić, ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje, najvažnije je obavijestiti službe koje hitno interveniraju kako bi mogle biti u stanju pripravnosti (pa se svejedno dogodi da pola metra snijega zimsku službu "iznenadi" i dočeka nespremu). Ljudi koji planiraju poslove ili pak kuju privatne planove ionako će se dobro informirati iz pouzdanijih izvora – internet nam ih je dao na dlanu.

Mediji ovakvim histeričnim ispadima mogu samo izgubiti kredibilitet – kao u priči o dječaku koji je vikao „Vuk, vuk!“, nakon nekog vremena prestat će ih se ozbiljno shvaćati, čak i kad opasnost bude stvarna.

 

Daria Validžić

Izvor: tportal.hr

Foto: Željko Vukunić