I to su činjenice koje nikada nećemo prestati ponavljati, jer je nužno osvijestiti važnost čitanja u vremenima kada sve manje i manje ljudi dolazi u doticaj s knjigama. Pronašli smo, međutim, još jedan snažan argument koji ide u prilog kulturi čitanja – ono je dovedeno u usku vezu s inteligencijom.

Dan Hurley, autor knjige „Pametniji: Nova znanost razvijanja moći mozga“ za Guardian je ispričao kako u dobi od 8 godina još nije znao najbolje čitati i kako se mučio i s najjednostavnijim riječima, zbog čega je učiteljica njegovim roditeljima rekla kako je Dan malo „sporiji“ i kako će biti svrstan u grupu namjenjenu učenicima s poteškoćama u učenju. Međutim, godinu dana kasnije, Dan je otkrio svijet stripova: pod utjecajem najboljeg prijatelja počeo je čitati Spidermana, a zatim i crtati vlastite stripove. Do 11. godine života, od „sporijeg“ dječaka Dan se pretvorio u odličnog učenika, a u svojim adolescentskim godinama testirao je svoju inteligenciju u sklopu prijemnih ispita za fakultete: rezultat je pokazao da se radi o iznadprosječno inteligentnom pojedincu, s IQ-om od 136.

Mnogo godina kasnije počeo se pitati je li njegov interes za čitanje nekako utjecao na razvoj njegove inteligencije. Kako bi odgovorio na to pitanje, tri je godine intervjuirao svjetske psihologe i neuroznanstvenike. Njihovi radovi i studije potvrdile su da su čitanje i inteligencija u simbiotski bliskoj vezi. I to se odnosi na sve tri vrste inteligencije koje psiholozi najčešće spominju: kristaliziranu, fluidnu i emocionalnu.

Tri tipa inteligencije

Kristalizirana inteligencija je mozaik znanja pohranjenih u vašem mozgu i ovisi o fizičkoj dobi pojedinca. Svaki put kada savladate novu vještinu, poput vožnje bicikla, ne stječete samo informacije već i potencijalno korisna znanja koja ukupno tvore okosnicu vaše sposobnosti snalaženja i napredovanja u svijetu. Zbog činjenice da knjige u svakoj formi vrve informacijama, logično je da knjige direkno utječu na našu kristaliziranu inteligenciju – zato neki testovi inteligencije često sadrže testove vokabulara, koji je generalno pouzdan pokazatelj koliko ste pametni.

Fluidna inteligencija, s druge strane, na prvu nema nikakve veze s knjigama i znanjem pohranjenim u njima. Ona je sposobnost rješavanja problema, razumijevanja stvari i otkrivanja smislenih obrazaca i ne morate pročitati niti jednu knjigu u životu da biste bili „klikeraš“. Međutim, Hurley tvrdi kako u današnjem svijetu fluidna inteligencija i čitanje idu ruku pod ruku – povećani naglasak na kritičko čitanje i razvoj literarnih sposobnosti u školama možda mogu objasniti zašto današnji učenici postižu za oko 20 bodova bolje rezultate od učenika s početka 20. stoljeća.

Treći tip inteligencije u posljednje je vrijeme iznimno popularna kategorija – naravno, radi se o emocionalnoj inteligenciji, odnosno sposobnost ispravnog iščitavanja i reagiranja na svoje i tuđe emocije. Dokazano je da čitanje knjiga utječe na empatiju – prvi su do toga zaključka došli znanstvenici iz Nizozemske, a sada su njihove rezultate potvrdili kolege iz New Yorka. David Comer Kidd i Emanuele Castano proveli su eksperment koji je uključio stotine online ispitanika. Oni ispitanici koji su čitali literarnu fikciju postigli su bolje rezultate na testovima empatičnosti od onih koji su čitali publicistiku ili uopće nisu čitali.

Danova priča o njegovoj ljubavi prema stripovima i posljedicama koje je ona po njega imala podsjetila me na priče tatine generacije – oni bi često bili suočeni i s fizičkim kažnjavanjem kada bi ih se zateklo sa stripom ispod klupe. Jer u školi se sluša, čita samo po zapovijedi i ono što je propisano. Da su se tada znali svi benefiti čitanja bilo čega fikcijskog, možda bi reakcije bile nešto drukčije, a možda bi i kao nacija u konačnici nešto više čitali.

 

Daria Validžić

Izvor: http://www.theguardian.com/books/2014/jan/23/can-reading-make-you-smarter