Njegova metoda postigla je danas izvanredan uspjeh, i to ne samo u njegovoj zemlji gdje više od 10 posto stanovništva - od čega veliku većinu čine žene - uživa kredite njegove banke (stopa povrata duga iznosi više od 90 %), nego i u 57 drugih zemalja svijeta, među kojima su Sjedinjene Države, Kina, Južna Afrika, Francuska... Razne svjetske organizacije preuzele su njegova poslovna načela i dalje ih nadograđuju. 

Muhammad Yunus rođen u  Chittagongu, 28. lipnja 1940. i prvi je dobitnik Nobelove nagradautobiografske  knjige "Banker to the poor", "A World without Poverty" i dr. Yunus je započeo svoju borbu protiv siromaštva tijekom 1974. godine tijekom velike gladi u Bangladešu. Otkrio je kako vrlo maleni zajmovi mogu značajno poboljšati preživljavanje najsiromašnijih. U to vrijeme pokrenuo je istraživački projekt o ekonomiji u ruralnim krajevima.

Autobiografija tog izvanrednog čovjeka koji se svojim načinom razmišljanja i svojim djelovanjem uzdigao iznad svih ekonomskih, političkih i vjerskih predrasuda i uspio nametnuti svoja uvjerenja drugima. Smatrajući da za iskorjenjivanje siromaštva nije dovoljno organizirati velike i složene projekte, nego da treba pomoći prvoj kariki u ekonomskom lancu - čovjeku, uspio je mnogima povratiti nadu u život.

Dr. Muhammad Yunus, utemeljitelj je koncepta mikrokredita najsiromašnijima, svjestan da siromašni ne mogu zadovoljiti uvjete za klasične kredite, potaknuo je osnivanje tzv. neformalnih ‘solidarnih grupa’ koje su uzimale male zajmove i dijelile ih svojim članovima. Njegov prvi zajam sastojao se od 27 dolara (856 taka) iz vlastita džepa kojeg je posudio 42 osobe u malom selu Jombra gdje su živjeli tako da su posuđivali novac od posrednika (koji bi im onda naplaćivali kamate i po 10% tjedno). Već tjedan dana nakon posudbe, shvatio je da to nije dovoljno, već da treba pronaći institucionalno rješenje - odlučio je stupiti u kontakt s direktorom lokalne banke i zamoliti ga da odobrava kredite siromašnima. Trebalo je samo dobiti pristanak neke institucije da posuđuje novac ljudima koji nisu ništa posjedovali. To je barem bilo jednostavno...na prvi pogled.

Novac ne služi da bi se bogati još više bogatili

Osnovao je Grameen banku (1976.) i u nepunih 30 godina dodijelio je 5,3 milijuna mikrokredita, svaki najviše do 150 dolara, u ukupnom iznosu od 6 milijardi dolara. Prvi mikrokredit od 27 dolara Yunus je, iz vlastita džepa, dao četrdeset i dvjema siromašnim ženama koje su izrađivale namještaj od bambusa. Model Grameen preuzet je u 23 zemlje, uključujući i SAD, i primjenjuje se kao uspješan model za kreditiranje siromašnih. Znanstvenik i bankar Yunus za svoj je rad 2006. dobio Nobelovu nagradu, a uz brojna druga priznanja i nagrade, počasni je doktor znanosti na 26 sveučilišta u svijetu.

Yunus smatra da je društvo nepotrebno nametnulo siromaštvo ljudima te da je stvaranje svijeta bez siromaštva tek pitanje volje onih koji raspolažu novcem.

'Bangladeš je ogromna zemlja sa 160 milijuna stanovnika a 1971. kada je proglašena nezavisnost 75 % stanovnika živjelo je ispod granice siromaštva', podsjetio je Yunnus na predavanju koje je održao u Sarajevu. Dodao je kako se moralo uložiti velike napore da bi se pobijedila takva situacija.
'Do 2013. učinili smo ono što smo planirali postići do 2015. Sada je ispod granice siromaštva 25 % stanovništva Bangladeša. Bio je to dug put no daje nam snagu ići dalje', kazao je Yunus, najavivši kako do 2030., ako se ovako nastavi, neće biti niti jednog siromaha.

Cilj kojega je sam sebi postavio da u njegovoj zemlji ne bude niti jednog nezaposlenog. Kao profesor ekonomije često se osjećao totalno beskorisnim vidjevši koliko je ono što podučava u raskoraku sa stvarnošću.

'Izašao sam sa sveučilišta, otišao u susjedno selo sa samo jednom ambicijom: da budem koristan barem jednoj osobi svaki dan', opisao je Yunus temelj svog sadašnjeg životnog kreda.

Prizor jedne pletilje košara koja je radila po cijeli dan a da pritom nije uspjela zaraditi ni za hranu potaknuo ga je da joj posudi vlastiti novac kako siromašni koji su jedva preživljavali ne bi morali posuđivati od kamatara.

'Vrlo brzo sam vidio rezutate no nakon sedam mjeseci ostao sam bez svojih novaca. Tražio sam potom da banka kreditira takve osobe a nakon što su u banci to odbili predložio sam im da daju zajmove za koje ću ja biti jamac. Nakon toga sam potpisao na stotine takvih papira koje više nisam niti čitao', opisao je Yunus svoja iskustva.

Nakon toga je osnovao vlastitu banku koja je odobravala zajmove što su u prosjeku iznosili tek tridesetak dolara no i ti su iznosi doveli do prave revolucije jer su korisnici počeli živjeti od svog rada a njihova su se djeca počela školovati i napredovati čime se stvorila nova generacija ljudi u stanju izaći iz zatvorenog kruga multipliciranja siromaštva.

Evo što Hrvatima izmami osmijeh na lice

'To su danas ponosne obitelji', kazao je ovaj nobelovac dodajući kako je to dokaz da su lažne tvrdnje po kojima je siromaštvo tek rezultat lijenosti.

'Siromaštvo nije problem siromašnih ljudi jer oni to nisu prouzročili. Siromaštvo je nametnuto iz vana i to se može zaustaviti', drži Yunus koji siromašne uspoređuje sa sudbinom patuljastog Bonzai drveta. 'Siromašni su poput Bonzai drveta, ništa nije pogrešno u njihovu sjemenu nego im društvo nije dalo prostora kako bi izrasli većima', zaključuje "narodni bankar".

Bit društveno odgovornog poslovanja koje promovira sažeo je u konstataciju kako se time pokušava odmaknuti od stvaranja novca s ciljem da se bogati još više obogate.
Sličan se koncept proširio i u drugim zemljama, posebice među mladim poduzetnim ljudima a Yunus upozorava kako je situacija zapravo slična i u bogatim i u siromašnim zemljama.
Podsjetio je na primjere nezaposlenosti u Grčkoj i Italiji dodajući kako u biti problemi koje mladi tamo imaju nisu bitno drukčiji od onih u Bangladešu ili u BiH.'

'Kapitalistički svijet ljude čini sebičnima'

Kapitalistički svijet je po njegovu sudu pogriješio jer ljude čini sebičnima i tjera ih trčati za akumuliranjem novca.

'Ljudi ne bi trebali biti tek roboti koji proizvode novac', smatra Yunus te dodaje kako ni davanje milostinje nije nikakvo rješenje za društvenu nejednakost jer se jednokratnim činom ne postižu trajni učinci.
'U društveno odgovornom poslovanju proces (financiranja) se obnavlja pa se isti novac bezbroj puta može iskoristiti za pomaganje ljudima', zaključuje Yunus koji optimistično ističe kako nema zapreke da to postane univerzalni model za sve sredine.

'Usrećivanje drugih ljudi je sreća i samo je pitanje kako se usmjeriti na takvu životnu filozofiju', poručio je ovaj nobelovac najavivši kako će se njegov projekt pokušati primjeniti i u BiH.

I. Horvath
Izvor: Hina