Alphabet –poznatiji kao Google, Amazon, Microsoft, Facebook, Alibaba, svaka vrijedi 400 milijardi dolara ili više na burzama iako ne proizvode gotovo ništa opipljivo. Oni "stvaraju" informacije. Te informatičke tvrtke su izuzetno uspješne. Oni također dovode do novih problema.

Najznačajnija obilježja informacijskih tvrtki su da je trošak informacija koje proizvode -nula. Da biste napravili film na YouTube, imate određene fiksne troškove, poput kamere, prijenosnog računala i internetske veze. No, jednom kada je snimljen videozapis, možete ga emitirati bez povećanja troškova. Bilo da film gleda 10, 100 ili 100.000 ljudi, on ne mijenja troškove producenta filma. Granični trošak (trošak jedne dodatne jedinice koju netko vidi) je nula.

To nije sve. Ako dosegne publiku od, recimo, milijun gledatelja, zainteresirani će oglašavači i biti će spremni platiti autora videozapisa za postavljanje oglasa. Što više gledatelja ima, to je više oglašavač voljan platiti. Producent YouTube tako proizvodi nešto što ima marginalni trošak jednak nuli i marginalni prihod koji se povećava s brojem gledatelja. Što više ljudi poseže za filmom, to je autor bogatiji bez potrebe da učini nešto posebno.

Takav poslovni model stvara niz problema. Prvo, informacijske tvrtke stvaraju puno ekonomske vrijednosti bez korištenja mnogo faktora proizvodnje. Facebook s kapitalizacijom od 400 milijardi dolara zapošljava 21.000 ljudi. Walmart, s kapitalizacijom od 220 milijardi, ima 2,1 milijuna zaposlenika. Tako Facebook, koji je gotovo dvostruko veći u odnosu na Walmart, broji samo jedan posto od broja zaposlenika potonjeg. To znači da vrlo visoku razinu ekonomske vrijednosti distribuira vrlo malo ljudi. Bomba s nejednakostima.

Drugi problem ima veze s činjenicom da se ljudi koji se pridruže takvoj informacijskoj platformi (npr. Facebook) zapravo daju informacije o sebi besplatno. Ova informacija postaje sve važnija kada se više ljudi pridruži platformi. Puno informacija i veliki broj njihovog čitanja i gledanja, omogućava postavljanje visoko ciljanih oglasa. San svih oglašavača.

Tako tvrtke poput Facebooka proizvode informacije koje generiraju puno prihoda kao "sirovinu" privatne informacije koje stječu besplatno od svojih korisnika. To su veliki strojevi za stvaranje ogromnog bogatstva koje se teško može podijeliti pa se zadržava samo u tvrtci.

Takva je situacija neodrživa, jer sve više i više ekonomske vrijednosti distribuira sve manje i manje ljudi. Što se može učiniti u vezi s tim? Ovo je moj prijedlog. Facebook je ostvario 26 milijardi dolara prihoda od oglašavanja u 2016. godini. Ovaj je prihod zapravo omogućen zahvaljujući besplatnoj "sirovini" a to su informacije o korisnicima Facebooka. Na primjer, vlada bi mogla primijeniti porez od 50%, pod pretpostavkom da je barem pola tog prihoda zbog besplatnih informacija. To znači 13 milijardi dolara. Sada ima oko 1,23 milijardi Facebook korisnika. Tako to znači (zaokruženo) 10 USD godišnje po korisniku. Čini mi se da je to dobra procjena godišnje vrijednosti informacija koje pruža pojedini korisnik na Facebooku.

Dakle, moj prijedlog jest: porez od 10 dolara po korisniku koji će platiti Facebook. Zuckerberg će biti malo manje bogat nakon ovog poreza, ali će i dalje imati puno novca.

Postoji mnogo pitanja s takvim prijedlogom. Poželjno (ali ne nužno) bi bilo koordinirati ga na međunarodnoj razini. Nije lako. Postoji i pitanje što bi vlada trebala učiniti s prihodom. Jedna mogućnost je povratak 10 dolara korisnicima Facebooka svake godine. Alternativno, vlada bi mogla iskoristiti prihode za ulaganje u obrazovanje, okoliš ili održivu energiju. Mislim da su to zasebna pitanja koja se mogu riješiti i koja ne stoje na putu da oporezuju Facebook i ostale tvrtke za informiranje (npr. Google i Amazon) koje slobodno koriste privatne podatke i pretvaraju ih u nevjerojatan novac koji koristi samo njih nekoliko.
 

Paul De Grauwe (belgijski ekonomist i professor političke ekonomije na London School of Economics and Political Science, predsjedavajući Europskog instituta za ekonomiju i član belgijskog parlamenta)

Izvor: Social Europe