Na jednom internetskom forumu našao sam komentar koji ovaj slučaj odlično opisuje pa ću ga ovdje navesti: „Speaking of which, to je onak totalno last week!“ no što često čujemo kod mlađih generacija, kod studenata engleskog jezika ili kod onih koji su fascinirani Amerikom i svime američkim pa tako i jezikom. Nekada su naši preci ovakve nebuloze slušali od Matanovog rodijaka koji je doš'o u Grude iz Kanade, nakon što je tamo proveo čitav radni vijek te se užasno trudi fascinirati suseljane.

Strane riječi su često povezane sa strukom kojom se bavimo i krugom ljudi u kojemu se krećemo. Primjerice, automehaničari najčešće koriste riječi njemačkog porijekla (germanizme) jer je većina toga s čime oni rade proizvedeno u Njemačkoj. Fergazer, kuplung, bremze i getriba samo su neki primjeri tako da nam nekad zvuči da nam mehaničar doslovno priča na kineskom kad opisuje što sve na našem autu ne valja ☺


Isto tako, informatičari, političari i poslovnjaci koriste bezbroj anglicizama koji često zvuče nakaradno u našem jeziku. Kad čujete „Organiziranje business evenata sa cateringom“ zar  ne vidite već u glavi sliku nekih fino sređenih tipova i žena s aktovkama, laptopima i smartphonima koji sastanče i piju samo flaširanu vodu? Ovo o čemu govorim konkretno se odnosi na nove anglicizme, a ne na riječi koje su odavno prisutne u našem jeziku kao npr. taxi, hotel, kauč, bicikl, itd. Namjerno koristim riječi kao laptop i smartphone da pokažem koliko su se te riječi uvukle u pore našeg jezika. To koliko što kome ide na živce je više osobna dimenzija jer svi imamo trenutaka kad nam se jednostavno ne da prisjetiti hrvatske riječi za ono što smo htjeli reći. 

Osobno, nadam se da će celebrity , destinacije, reprekusije, konzekvence, koincidencije, resursi, šoubiz, make-up, actually, addanje, poukanje, kickanje i slične riječi otići iz svakodnevnog govora jer imaju sasvim dobre hrvatske riječi da ih zamijene.


Za šećer na kraju ostale su neke greške koje često vidimo (ili ne vidimo) u našem jeziku. Postoji prometni znak na kojem piše: „Sva vozila biti će uklonjena o trošku vlasnika“. Razumljivo je da se u razgovoru potkrade takva greška, ali onaj tko piše nešto tako službeno i javno trebao bi znati da je pravilno „bit će“ i „…će biti“, a ne „biti će“. Tu su i još neke greške koje su česte u svakodnevnom govoru i pisanju, a navest ću ovom prilikom samo dva primjera: zahvaliti znači doslovno „Da, hvala.“, dok zahvaliti se znači „Ne, hvala.“ Drugi primjer je najam: riječ „unajmiti“ se koristi kad vi nešto uzimate, a „iznajmiti“ kad nešto dajete u najam.

 
Ako ne budemo pazili na svoj jezik jedino što nam preostaje u budućnosti jest da hengamo sa selebritijima na iventima, da si sredimo mejkap i odemo na neku kul destinaciju ili da sa svog kompa jednostavno sve to lajkamo na fejsu pa si mejlamo i sejvamo na hard. ☺


Petar Jurakić